Derviš Sušić
VELIKI VEZIR
Istorijska drama u šest slika od dva dijela
Likovi:
MEHMED-PAŠ A SOKOLOVIĆ
MUZAFER PILAVIJA, vezirov tjelohranitelj
ORLOVIĆ, Hamzevija
SADUDIN, carski dovadžija
ĐUZEL MEHMED-AGA, upravnik tamnice
SULTAN MURAT III
ESMIHAN, vezirova žena
KASIM DALKILIČ, janjičar
HASAN, vezirov defterdar
HUSREF-PAŠ A
CARSKI DEFTERDAR
ŽENA IZ BOSNE
ČLANOVI DIVANA
STRAŽARI
ČAUŠ I
IGRAČICE
ROBINJA, pratilja vezirove žene
I ROB
II ROB (nijem)
UBICE
NURBANU, sultanija, majka Muratova i Esmihanina
POSLUŽITELJ NA DIVANU
ČELEBIJA, carski liječnik (hećim)
Vrijemeadnje:Događa se početkom oktobra 1579. u Carigradu.
PRVI DIO
Sala za sjednice još je prazna. Protrči poneki čauš i popravi neku sitnicu u namještaju.
Lale Izar, glavni defterdar na Divanu uđe, osmotri prostoriju, sjede u podnožje vezirove stolice s lijeva.
ČAUŠ (navjestitelj): Sijavuš-paša, rumelijski beglerbeg! (Pokloni se.)
Sijavuš-paša uđe, malo se začudi da je prvi došao, ovlaš pozdravi, sjedne, ćuti zamišljen.
ČAUŠ : Lala Mustafa paša, vezir kupole. (Pokloni se)
Lala-Mustafa paša uđe, pozdravi, sjedne.
ČAUŠ : Mehmed Paša! (Nakon kraće pauze) Zal Mahmut-paša!
(Dvojica dostojanstvenika uđu gotovo jedan za drugim, pozdrave prisutne gestom kojim se pozdravna prijatelj s kojim se često viđa, zauzmu svoja mjesta.)
ČAUŠ : Abdurahman-efendi, kaziasker Rumelije! Mehmed-efendi kaziasker Anadolije!
(Dvojica dostojanstvenika uđu, uljudnije pozdrave prisutne, sjednu bez riječi na svoja mjesta. Sašaptavaju se...)
ČAUŠ : (Glasnije) Sinan paša, Allah mu ugled učinio vječnim!
(Prisutni s poštovanjem pozdrave Sinan-pašu, izdvajajući ga tim pozdravom među najpoštovanije.)
SCENA PRVA
(Sjednica Divana)
U polukrugu sjede članovi Divana, na koljenima. Iza njih čauši s golim sabljama u rukama. Malo uzvišenje za mjesto velikog vezira je prazno. U njegovom podnožju sjedi defterdar.
Ćutanje.
Iščekivanje.
PEJALA PAŠ A: (oslušne, pogleda po ostalim članovima, zatim Defterdaru) Da li je Mehmed-paša jutros zdrav ustao?
DEFTERDAR: Javio je da će doći.
PEJALA PAŠ A: (Pogledavši u rešetkasta vrata tzv. Babi Seadat iz kojih ponekad sultan prati sjednice Divana) Da li je sultan Murathan, Allah mu moć uvećao, sjeo u svoju sobu?
DEFTERDAR: Nije.
SINAN PAŠ A: (aludivno) Već tri godine on to ne čini.
PEJALA PAŠ A: (opomenuvši) Njegova volja.
DEFTERDAR: Čuo sam da je sultan Murat han, Allah mu carstvo udvostručio, svunoć bio na sijelu kod svoje majke...
Tišina.
Iščekivanje.
ČAUŠ : Husref-paša, Allah mu ugled učinio vječnim!
Husref-paša prođe žurno, sjedne na prvo mjesto s desna, gdje mu po ljestvici pripada.
Sjedajući, srdačno se pozdravlja sa Sinan-pašom.
Ćutanje...
ČAUŠ : (S vrata, svečano) Mehmed-paša Sokollu...
Članovi Divana ustanu, pognu glave.
Mehmed-paša ulazi za svoje godine brzo, poslovno, srdito, pođe na
svoje mjesto, pogleda na prisutne...
MEHMED PAŠ A: Sabahlbriniz hairolsun!
ČLANOVI DIVANA: Allah razi olsun! (Tek što veliki vezir sjedne i oni posjedaju)
MEHMED PAŠ A: (Defterdaru) Skrati sve uvode! Počni! Žuri mi se!
DEFTERDAR: (Poljubi golem defter, raspečati ga, izvuče jedan list hartije) Pismo venecijanskom duždu u vezi udvostručenog karantina za trgovce iz Azova...
SOKOLOVIĆ: Potpisano! Raspravljeno. Dalje!
DEFTERDAR: Raspis svim kadijama, kadiaskerima i...
SOKOLOVIĆ: Je li to tumačenje naredbe o oslobađanju hrišćanskih predhodnica u pohodima od obaveza popravke mostova?! Zar to još nije otišlo? To smo raspravili prije dvadeset i dva dana. Tri pisara koji su najodgovorniji za zakašnjenje raspisa, kazniti! Poslati ih u vojsku na granicu prema Kara***azu. Dvije godine! Dalje!
DEFTERDAR: ...veliki most na Tisi provaljen...
SOKOLOVIĆ: Ravno prije godinu i dva mjeseca s ovog mjesta izdato je naređenje da se popravi. Za prekosutra sastavi spisak odgovornih i prijedlog – koga na galiju, koga u graničnu službu... a ko da radi na mostu! Dalje!
DEFTERDAR: Ostalo – pisma prema zaključcima prekjučerašnje popodnevne sjednice. Da ih čitam?
SOKOLOVIĆ: Mislim da ne treba. Želi li neko od članova Divana da ih čuje? Niko? Dalje!
DEFTERDAR: Neki podanici mole...
SOKOLOVIĆ: Pustite prvog!
(Defterdar da znak čaušu, ovaj nekome napolje. Na vratima se pojavi žena, u siromašnoj feredži, bosa ali dostojanstvena. Neodlučno stane, pode prema veziru, klekne, ćuti...)
DEFTERDAR: Govori, ko si, šta želiš?
ŽENA: Je li ovdje sam sultan?
DEFTERDAR: Ovdje je njegova desna ruka – Mehmed-paša, veliki vezir.
ŽENA: Neću ništa. (Pođe natrag)
SOKOLOVIĆ: Stani! (Pošto je čauš vrati) Ja sam Mehmed. Zar ne mogu riješiti to...?
ŽENA: Mogao si, ali nisi htio.
(Govore svi u glas)
PEJALA PAŠ A: Znaš li ti gdje si?
SINAN PAŠ A: Bezobraznice!
DEFTERDAR: Š ta brbljaš!
IV ČLAN DIVANA: O! Ženski jeziče!
V ČLAN DIVANA: Kratka pamet!
VI ČLAN DIVANA: Š tap, štap!
SOKOLOVIĆ: (Umirivši rukom zapanjene članove Divana) Š ta sam to mogao, a nisam htio?
ŽENA: Paa... eto, ja sam od Teočaka, iz Bosne. Udali su me za Husrefa trgovca u Ilok. Četiri sina sam imala, sve četiri sam izgubila, trojicu na granici, a jednog *** uze onako... Čovjeka mog napiše skeledžije na Tisi i udaviše, a pare oteše... Molila sam kadiju Iločkog da napiše... da pomognete, da ne prosim... da napiše tebi, jer je moj Husref bio s tobom na Mohaču, stalno se hvalio tvojim jaranstvom... Dva puta je kadija pisao... a ti... biva, tako...
SOKOLOVIĆ: (Opet umirujući članove Divana koji su zapanjeni ženinom slobodom, Defterdaru) Je li kad stigla takva žalba?
DEFTERDAR: Nije, hazretleri!
SOKOLOVIĆ: (čaušu) Izvedite ženu, dajte joj pristojan konak, neka moj Hasan da novac da joj se skroji nova feredža, obuću i sve ostalo... novo, i neka čeka u ženskom hanu na Prvoj kapiji! (ženi) Idi, biće sve u redu...
ŽENA: Ali, ja nisam rekla šta hoću.
SOKOLOVIĆ: Da čujem?
ŽENA: Ja hoću... ja molim... samo da se kadiji Iločkom prebije lijeva noga.
Smijeh.
Radoznalo krivljenje vratova.
SOKOLOVIĆ: Kako reče?
ŽENA: Da mu se prebije lijeva noga. Ja došla njemu, pitam je li moja žalba otišla u Stambol, on na me vatru... ja njemu: pare si moje potrošio, a on mene da oprostite – lijevom nogom...
SOKOLOVIĆ: Ispitaćemo. Kaznićemo. Možeš ići!
ŽENA: (Odlazeći) Samo lijevu... Tako sam se zaklela...
(Govore svi u glas)
DEFTERDAR: Svašta u božjoj bašči...
PEJALAPAŠ A: The, ženska pamet!
SINAN PAŠ A: Guja otrovnica!
III ČLAN DIVANA: Zmaj!
IV ČLAN DIVANA: Sve su iste!
V ČLAN DIVANA: Ja ne bih smio!
VIČLANDIVANA: Š tap, samo štap!
SOKOLOVIĆ: (Pošto žena ode, Defterdaru, umirujući članove velikog divana) Neka joj se da što sam rekao! Neka sačeka! Ispitati je li tačno! Ako jeste, neka kadiju sprovedu ovamo..! I predaju Đuzelu. Taj će mu prebiti obadvije. Dalje!
DEFTERDAR: (opet namigne čaušu, ovaj da znak drugom)
HAMZEVIJA: (Nakloni se malo, stane prema Sokoloviću na pristojnoj udaljenosti) Ako sam pred velikim vezirom Mehmed-pašom, neka mi se ne zamjeri! Nevolja me dognala...
SOKOLOVIĆ: Čekaj, paa... ja sam tebe viđao...
HAMZEVIJA: (Odveć odlučno i dostojanstveno za svoj izgled). Da, dva put sam ti prilazio ruci... htio sam da molim, a ti si mi bacio milostinju. Vraćam ti novac. Ja novac ne tražim (Spusti preda se novac)
SOKOLOVIĆ: Nego, šta želiš?
HAMZEVIJA: Ja sam iz tekije iz Orlovića, u Birču, vilajet bosanski...
Vezir se namršti.
Članovi Divana začuđeni, namršteni.
Tajac.
SOKOLOVIĆ: Hamzevija?
HAMZEVIJA: Ta riječ je veoma opasna kao ime. Ja kažem samo da sam rođen i odrastao tamo...
SOKOLOVIĆ: Pa šta hoćeš?
HAMZEVIJA: Molim da pustite na slobodu okovane hamzevije...
SOKOLOVIĆ: Š taa?
HAMZEVIJA: Ja mislim da su oni nepravedno proglašeni dušmanima. Hamzevijski red uči milosrđu, dobroti, ljubavi prema ljudima... Njih su opanjkali...
SOKOLOVIĆ: (Defterdaru) Udarite mu deset vrućih po tabanima, a zatim ga nahranite, odjenite i pošaljite natrag. Da nikad više ne spomene ime tih ***ohulnika! (Hamzeviji) Ahmače! Ko te nagovorio da se igraš glavom? Vodite ga! (Kad čauši izvedu Hamzeviju) Aa, ljudi!
PEJALA PAŠ A: On još misli da su hamzevije žive...
SINAN PAŠ A: I njega bih ja. I on je, sigurno buntovnik kao svi oni...
SOKOLOVIĆ: Budala! (Ćuti. Zamišljen. Naglo.) Vratite ga! (Kad čauš istrči) Ne, tu nešto nije u redu. Smjesta neka se vrati/ (Kad ga čauš dovede) Je li, ko je tebe poslao da moliš za njih?
HAMZEVIJA: Moja savjest. I moja nada da ovo carstvo može ponekad patiti od zabluda, ali da je sposobno ispraviti ih čim prije.
SOKOLOVIĆ: Oo!
HAMZEVIJA: Kažite mi, ako nije tako...
SOKOLOVIĆ: Kaži mi – ko te poslao?
HAMZEVIJA: Zar vaša slavna mudrost mora ponoviti pitanje na koje je već dobila istinit odgovor?
PEJALA PAŠ A: Bezobrazniče!
SOKOLOVIĆ: (Pejala paši) Neka! (Hamzeviji) Hamzevije su zvanično proglašene ***ohulnicima.
HAMZEVIJA: Slabosti dokaza ne može pomoći njihovo ozvaničenje.
SOKOLOVIĆ: Oho, kaži ti meni – jesi li ti kad ubijao?
HAMZEVIJA: Ne razumijem, pašo hazretleri. Ne znam kakve veze ima...
SOKOLOVIĆ: Jesi li kad ubio?
HAMZEVIJA: To je nespojivo sa... uostalom...
SOKOLOVIĆ: S čime je nespojivo? S čime? Kazuj, brzo! Nespojivo sa hamzevijskim učenjem, je li? Znači, i ti si? Govori brzo!
HAMZEVIJA: Nemam šta da kažem... (svi ustaju i reaguju)
SOKOLOVIĆ: Znači, jesi. No, dobre sam volje. A šta bi recimo... da saznaš... neko je od ovih prisutnih isjekao tvoje hamzevije... recimo – on! (Sinan paša) Potamanio ih. (Čaušu) Daj ovom momku tu sablju! (Čauš dadne hamzeviji sablju) Evo, on je pobio tvoje hamzevije! Osveti se! (U međuvremenu Sokolović je namignuo jednom čaušu koga hamzevija ne vidi. Čauš naperi strijelu na Hamzeviju za slučaj da izmahne) No, udri!
HAMZEVIJA: (Spusti sablju) Molim da se ne šalite s tim... Na licu ovog umnog čovjeka vidi se da – nije...
SOKOLOVIĆ: Ja? Recimo... ja sam...
HAMZEVIJA: Ja znam da vaša svjetlost odavno ne ubija i da taj krvavi posa
*1)Velika pravda i dobrodusnost Mehmed-pase Sokolovica
U prvom dijelu mehmed pasa sokolovic i članovi Divna rijesavaju probleme. Mehmed pasa Sokolovic proziva ljude koji su dosli da se zale ili oni koji su optuzeni i u miru rijesava njihove probleme.
2) Dolazak Sokolovica u Carigradsku Tamnicu
Drugi dio se odvija u Carigradskoj tamnici. Naime Mehmed pasa Sokolovic dolazi u posjetu da uvidi stanje u tamnici, ali tu mu svi pricaju iza ledja i svi ga merze. Mehmeda je dirnulo to sto su u tamnici samo bosnjaci.
3)Razgovor izmedju Esminhan i Sokolovica:
U trecem dijelu Esminhan nagovara Sokolovica da preda titulu jer je u velikoj opasnosti. Tada su pokušali da otmu Vezira ali Esminhan je otkrila njihove namjere i to im nije uspijelo.
4)Velika opasnost:
U ovom dijelu desilo se jos jedan napad, ali Vezirov cuvar sve rijesava. Sokolovica njegove sluge i prijatelji nagovaraju da bjezi ali on odbija.
5)Vezir gubi svog defterdera:
U ovom dijelu Vezir salje kuci Hasana, ali Hasana ubijaju carevi vojnici i donose ga Veziru bez glave i govore mu da je opkoljen i da mu je zivot pri kraju. Vezir nakon te vijesti nagovara svog tjelohranjitelja da ide i daje mu oporuku. Iako se opirao na kraju je otisao.
6) Smrt Vezira:
Iduceg dana Vezir odlazi da rijesi par problema, ali jedan covjek koji je imao problem dosao je i iznenada zbo vezira. Clanovi divna su se uspanicili. Pozvali su doktora ali doktor nije uspio da rijesi tu ranu i Vezir umire....
2.4.12
Ivan Mažuranić - Smrt Smail-age Čengijića
"SMT SMAIL-AGE CENGICA
Ivan Mažuranić
Smrt Smail-age Čengijića
Bilješka o piscu : Ivan Mažuranić se rodio 1814 god. u Novom Vinodolskom. Bio je istaknuti hrvatski političar, a 1873.g izabran je za hrvatskog bana. Bio je prvi hrvatski ban pučanin i upravljao je hrvatskom 7 godina. Umro je 1890.g. Ivan Mažuranić je napisao spjev "Nenadović Rado", ljubavnu pjesmu "Javor i tamnjanika" i programsku pjesmu "Vjekovi Ilirije". Također je dopunio "Osmana" Ivana Gundulića XIV. i XV pjevanjem. Najznačajnije Mažuranićevo djelo je "Smrt Smail-age Čengića". Ono predstavlja najviši domet Mažuranićevog pjesničkog stvaranja i ujedno jedno od najboljih djela naše književnosti.
Vrsta pjesme: Umjetnički ep
Vrsta stiha: Slobodni
Mjesto radnje: Hercegovina
Vrijeme radnje: XVI. stoljeće
Tema: Krvnički život Smail-age Čengića
Lica: Smail-aga Čengić, Novica, Durak, Hasan, Mujo, Mer, Jašar, Bank, Saruk
Ritam : umjereno polagani
Sadržaj pjesme :
AGOVANJE
Silni turski ratnik, Smail-aga Čengić. imao je puno robova, Crnogoraca. Budući dfa je bio krvoločan ubijanje nevinih i bespomoćnih bilo mu je zabavno. Tako je jednog dana odlučio da ubije skupinu mladiča. Starac Durak molio ga je da ih poštedi, što je aga odbio. Nakon što je ubio mladiće starcu je odredio smrt vješanjem. To bi učinjeno naočigled Durakova sina Novice, aginog vojnika. Gledajuči tjela ubijenih Smail-aga se divio svojoj moći, ali istodobno ga je mučilo to što su mladići pred njim poginuli bez straha.
Stil: epiteti (lijepo,hladnoj,gladna,planinskog)
personifikacija (zadrhtaše ta vješala tanka)
kontrast ( zadrhtaše ta vješala tanka,
al nepisnu Crnogorčad mlada)
arhaizmi (dželate, arslan)
onomatopeja ( Krcnu kolac njekoliko puta
Zviznu pala njekoliko puta )
NOĆNIK
Vidjevši kakva mu je sudbina zadesila oca i vidjevši pravu aginu narav, Novica se odlučio pridružiti svojim dotadašnjim neprijateljima u borbi protiv Smail-age vođen željom da osveti oca
Stil: epiteti (ljući, gorski, sviloruna, malenoga)
kontrast ( Sunce zađe, a mjesec izađe )
ČETA
U Cetinju se skupila mala četa onih kojima je bilo dosta aginih zlodjela. Odlučili su da se sukobe s agom . Na putu ih je stari svećenik blagoslovio i upozorio da je njihov pohod velika i sveta stvar jer brane svoju rodnu grudi i svoj narod.
Stil: epiteti (mala, noćna, tamna, brze )
kontrast (Malena je, ali hrabra )
usporedba (Već ko' tajni glas duhova )
metafora ( Studen kamen prima život )
onomatopeja ( Ni tko šapće, ni tko zbori,
Ni tko pjeva, niti se smije )
HARAČ
U međuvremenu zli aga odlučio je kupiti od naroda harač tj. porez. Sa svojim podanicima utaborio se na Gackom polju. One ljude koji nisu mogli platiti porez odvodio bi ih kao zarobljenike. Jednog dana, aga je došao u neugodnu situaciju. Naime, za vrijeme jedne igre, svom je vojniku slučajno izbio oko, što je izazvalo podsmjehivanja među narodom. Budući da je zbog toga aga bio ljut odlučio se opustiti uz večeru. Iznenada hrabra četa je napala Turke. Zatečeni turci nisu pružili jak otpor. Hajduk je Mirko puškom ubio zlog Smail-agu Čengića. tako je Novica dočekao osvetu, ali i sam je poginuo od ruke turčina Hasana.
Stil: epiteti (lijepo, ljuta, debela, žuti, nevesela)
gradacija ( Hljeba, hljeba, gospodaru !
Ne vidjesmo davno hljeba !)
usporedba ( Riknu aga ko' bik ljuti )
metafora ( Ljuta glada i nevolje ljute )
KOB
Zli Smail-aga Čengić dočekao je svoju sudbinu. Godinama je nanosio zlo drugima, a sada je zlo došlo njemu. Svu njegovu sjajnu opremu uzeo je plahi Turčin koji je nije vrijedan i oprema više ne blista na njemu kao što je blistala na velikom ratniku, ali zlom čovjeku, Smail-agi Čengiću.
Stil: epiteti (zlatno, žalosno, tužno)
personifikacija ( Čija 'e ovo ponosita čalna ? )
arhaizmi ( izba, gataj )
ponavljanje ( Čije 'e ovo ... )
Ivan Mažuranić
Smrt Smail-age Čengijića
Bilješka o piscu : Ivan Mažuranić se rodio 1814 god. u Novom Vinodolskom. Bio je istaknuti hrvatski političar, a 1873.g izabran je za hrvatskog bana. Bio je prvi hrvatski ban pučanin i upravljao je hrvatskom 7 godina. Umro je 1890.g. Ivan Mažuranić je napisao spjev "Nenadović Rado", ljubavnu pjesmu "Javor i tamnjanika" i programsku pjesmu "Vjekovi Ilirije". Također je dopunio "Osmana" Ivana Gundulića XIV. i XV pjevanjem. Najznačajnije Mažuranićevo djelo je "Smrt Smail-age Čengića". Ono predstavlja najviši domet Mažuranićevog pjesničkog stvaranja i ujedno jedno od najboljih djela naše književnosti.
Vrsta pjesme: Umjetnički ep
Vrsta stiha: Slobodni
Mjesto radnje: Hercegovina
Vrijeme radnje: XVI. stoljeće
Tema: Krvnički život Smail-age Čengića
Lica: Smail-aga Čengić, Novica, Durak, Hasan, Mujo, Mer, Jašar, Bank, Saruk
Ritam : umjereno polagani
Sadržaj pjesme :
AGOVANJE
Silni turski ratnik, Smail-aga Čengić. imao je puno robova, Crnogoraca. Budući dfa je bio krvoločan ubijanje nevinih i bespomoćnih bilo mu je zabavno. Tako je jednog dana odlučio da ubije skupinu mladiča. Starac Durak molio ga je da ih poštedi, što je aga odbio. Nakon što je ubio mladiće starcu je odredio smrt vješanjem. To bi učinjeno naočigled Durakova sina Novice, aginog vojnika. Gledajuči tjela ubijenih Smail-aga se divio svojoj moći, ali istodobno ga je mučilo to što su mladići pred njim poginuli bez straha.
Stil: epiteti (lijepo,hladnoj,gladna,planinskog)
personifikacija (zadrhtaše ta vješala tanka)
kontrast ( zadrhtaše ta vješala tanka,
al nepisnu Crnogorčad mlada)
arhaizmi (dželate, arslan)
onomatopeja ( Krcnu kolac njekoliko puta
Zviznu pala njekoliko puta )
NOĆNIK
Vidjevši kakva mu je sudbina zadesila oca i vidjevši pravu aginu narav, Novica se odlučio pridružiti svojim dotadašnjim neprijateljima u borbi protiv Smail-age vođen željom da osveti oca
Stil: epiteti (ljući, gorski, sviloruna, malenoga)
kontrast ( Sunce zađe, a mjesec izađe )
ČETA
U Cetinju se skupila mala četa onih kojima je bilo dosta aginih zlodjela. Odlučili su da se sukobe s agom . Na putu ih je stari svećenik blagoslovio i upozorio da je njihov pohod velika i sveta stvar jer brane svoju rodnu grudi i svoj narod.
Stil: epiteti (mala, noćna, tamna, brze )
kontrast (Malena je, ali hrabra )
usporedba (Već ko' tajni glas duhova )
metafora ( Studen kamen prima život )
onomatopeja ( Ni tko šapće, ni tko zbori,
Ni tko pjeva, niti se smije )
HARAČ
U međuvremenu zli aga odlučio je kupiti od naroda harač tj. porez. Sa svojim podanicima utaborio se na Gackom polju. One ljude koji nisu mogli platiti porez odvodio bi ih kao zarobljenike. Jednog dana, aga je došao u neugodnu situaciju. Naime, za vrijeme jedne igre, svom je vojniku slučajno izbio oko, što je izazvalo podsmjehivanja među narodom. Budući da je zbog toga aga bio ljut odlučio se opustiti uz večeru. Iznenada hrabra četa je napala Turke. Zatečeni turci nisu pružili jak otpor. Hajduk je Mirko puškom ubio zlog Smail-agu Čengića. tako je Novica dočekao osvetu, ali i sam je poginuo od ruke turčina Hasana.
Stil: epiteti (lijepo, ljuta, debela, žuti, nevesela)
gradacija ( Hljeba, hljeba, gospodaru !
Ne vidjesmo davno hljeba !)
usporedba ( Riknu aga ko' bik ljuti )
metafora ( Ljuta glada i nevolje ljute )
KOB
Zli Smail-aga Čengić dočekao je svoju sudbinu. Godinama je nanosio zlo drugima, a sada je zlo došlo njemu. Svu njegovu sjajnu opremu uzeo je plahi Turčin koji je nije vrijedan i oprema više ne blista na njemu kao što je blistala na velikom ratniku, ali zlom čovjeku, Smail-agi Čengiću.
Stil: epiteti (zlatno, žalosno, tužno)
personifikacija ( Čija 'e ovo ponosita čalna ? )
arhaizmi ( izba, gataj )
ponavljanje ( Čije 'e ovo ... )
Lektire :)
Ej Rajo Ako je kome potrebna lektira neka napise u komentar i mi cemo u najkracem roku objaviti je na blog...
1.4.12
Edhem Mulabdic - Prosanjane jeseni
O piscu:
Edhem Mulabdić roĂ°en je 1862.godine u magalaju gdje završava mekteb i ruždiju.
1887.godine se upisuje na Učiteljsku školu u sarajevu koju završava 1890.godine.
Nakon kratkog predavanja kao učitelj biva 1891.g.postavljen za nastavnika u novotvorenoj muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi.Od 1899.godine do1902.godine obavlja dužnost prefekta konvikta Učiteljske škole,a od 1902.godine pa do 1910.godine predaje na šerijatskoj sudačkoj školi.Od 1911.godine do 1917.g. bio je nadzornik osnovnih škola,a od 1917.g. do1923.g. bio je u upravi muslimanske osnovne I Više djevojačke škole.Od 1923.g. do 1929.g. je narodni poslanik sve do 6.januara1929.godine kada je penzionisan.Prvi književni radovi javljaju se u Bošnjaku Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka gdje je od 1892.god. pa do 1894.god. bio glavni urednik.TakoĂ°e je bio urednik muslimanskih kalendara Bajraktar(1894),Mearif(1898/99),sekratar sarajevske čitaonice ,a potom I pokretač muslimanskog časopisa Behar(1900) koga je urĂ°ivao od 1900.g. do 1906.g.Jedan od osnivača Islamske dioničke štamaparije(1905),odbornik društva Gajret te jean od prvih urednika lista Gajret(1907).Sudjelovao u osnivanju društva Narodna uzdanica(1923),urednik kalendara I pokretač lista Novi behar(1927).jedan od urednika lista Pravda,a pet godina je ureĂ°ivao I istoimeni kalendar.Umire u sarajevu 29.januara 1954.g.
I
Knjiga počinje opisom večeri te povratkom maldića I djevojaka sa ašikovanja iz okolnih sela.
MeĂ°u njima je isao momak mlad I stasit ali je izbjegavo društvo jer mu se po glavi vrtila njegova Ajša.Bio je uznemiren ali I razdražen jer ovo je prvi put osjetio iako je dosta hodao sa svojim društvom I mnogo djevojaka vidio.Njegov stid I povučenost uveliko je govorijo da je to naslijedio od oca čuvenog Omer-efendije.Najstariji njegov sin Mehmed nauku izučio I posto pisar,Ahmed završio ruždiju I pao I tenzimat,a najmlaĂ°i Alija uveliko prati njihove stope.Od njih trojice najviše brige majci je zadao Mehmed koji je dane nakon očeve smrti provodio obilazeći okolna sela te trošeći pare sve dok se nije smirio I oženio te sada ima dijete.Na drugu stranu Ahmetu nije bilo do toga ali se majka bojala da će ako se uskoro ne oženi krenuti bratovim stopama te ga stalno zadirkivala I ispitivala o curama što se Ahmetu nije svidjelo jer je prvo želio da obezbjedi sve što mu treba.Uskoro se Ahmet počinje sastajati sa Ajšom pod prozorom njene kuće gdje bi ga ona čekala kako bi od njega čula riječi u kojima joj on očito izjavljuje ljubav koju je ona raširenih ruku prihvatala.
II
Kada je Omer-efendijica saznala za ovu ljubav,veoma se obradovala.Sutradan su već I žene bile poslane da prose Aišu,ali uskoro stiže vijest da Muharemaga neće ni da čuje da da njihovu kćerku za Ahmeta.Majka Ahmetova bi iznenaĂ°ena ovim odgovorom jer bilo poznato da njihova kuća bolje stoji.MeĂ°utim na Ahmeta je ovo djelovalo pozitivno jer se njegova ljubav još više uzburkala,te dala mu snage da se dalje boli.
III
Njihova ljubav je bila sve jača,te je Ahmet odlučio da nemaju više razloga čekati.Prilikom razgovora sa Aišom ispod prozora odlučuje da je sutra ponovo zaprosi,te da ako bude odbijen zajedno pobjegnu.Iako teško Aiša na to pristaje.
IV
Jutro,opis Maglaja I okolice prekrivene maglom.Druga obala rijeke Bosne za mnoge opasno mjesto jer sa te strane vodi put pa istoga trena može turčin da nalet I popali sve dobro.Ipak tri kuće su tamo prešle zauzele zemjlu odma pokraj puta a iza kuća im velika poljna.Uskoro zatim Bektaševa I Delibaegova kuća izgradiše tu hanove te para bi na pretek.
Ahmet ulazi kod majke koja ga čeka sa kafom kao I svakoga jutra.Odlučuje joj reći za odluku ali se boji da ga mati ne odvrati od Muharemagine kuće,zbog čega odlučuje da mati počne pričati o tome kao što je I uvijek radila.Urazgovoru ih prekida Mehmed-efendija brat koji je svratio iako to nije nikada radio ujuro.Na Ahmetovo iznenaĂ°enje poziva ga da zajedno idu u konak što Ahmet prihvata.Na putu mu je brat saopštio vijest da je bosna prodata.Njihovo odredište je bio sud gdje je Mehmed-efendija obavljao dužnost.
V
Uskoro je soba kajmekama bila puna.Pisar na znak sudije pročita emernamu iz Tuzle u kojoj se kaže da je na berlinskoj konferenciji Bosna data austriji sultanovom voljom te da je uzalud dizati bunu protiv carske vojske jer su mnogo jači.Muklu tišinu nakon čitanja ubrzo prekide Hadži-Selimaga rekavši da će se on prvi biti I ići u boj.Na te riječi se probudi I Numan-efendija koji reče da je sve to uzalud te da treba samo čekati.SvaĂ°u koja je nastala prekide kadija koji nareĂ°uje da se narodu ništa ne govori jer će samo tako izbjeći ustanak kako im je nareĂ°eno.Ahmed je ovaj razgovor slušao sa strane ali se u njegovim očima nekada veliki ljudi počeše smanjivati,a Hadži-Selimaga rasti.Nije mogao vjerovati kako svoju zemlju misle samo tako predati bez borbe,bez straha da se nešto sutra može dogoditi nešto što će švabo učiniti.Zbog toga Ahmet odlučuje da ako bude vojske I on će u nju ponosno ići te ako treba pasti kako bi odbranio svoj din,svoju majku I svoju rodbinu.
VI
Uskoro je čitava mahala bila upoznata sa odlukom osmanlija te su jedni bili spremni da idu u borbu dok su se drugi držali podalje od njih.U kasabi gdje su se svaĂ°ali Hadži-Selimaga I Numan-efendija uskoro stiže vijest da je Ĺ vabo već I doboju te da će uskoro krenuti dalje.Presudni trenutak je nastupio,ili se biti ili ne ,ali su svi sada šutjeli I razmišljali šta bi moglo biti,te kako će se sve završiti.Za nekoliko trenutaka ta vijest je digla čitavu mahalu na noge te ljudi se počeše sakupljati na ulici ako bi što više čuli.Ahmet je sjedio zajedno sa svojim društvom u jednoj od kafana ali je mislima bio,ne sa Aišom već sa vojskom u ratu koja pobjeĂ°uje te tjera Ĺ vabu preko granice.
VII
Varoš je pusta što se nije moglo smatrati čudnim sa obzirom ne situaciju.Ahmet je na prozoru razgovarao sa Aišom o svemu što se danas dogodilo.Otvoreno joj iznosi svoju odluku da će domovinu ići braniti te od nje traži da mu obeća da će ga čekati te kada se vrati kao junak ponovo njenu ruku tražiti.Suznih očijuona na to pristaje iako mu govori da bi ga više vodjela vidjeti da ostane tu kraj nje.Kako bi imao nešto njeno kada bude u boju Ahmet traži da mu donese čevru.
Ubrzo nakon toga oni se rastaju po posljedni put.
VIII
Osvanuo Petak,dan sudbonosan za sve one koji su odlučili ići u borbu.Ahmet je sjedio u jednoj kafani razgovarajući sa Arapom I Gazijom.Uskoro ih prekide masa ljudi koja se brzo kretala ulicama držeći puške I pozivajući ljude pod barijak,na čijem je čelu bio Hadži-Selimaga.Ubrzo zatim dovedoše I muhtara Omeragu koji je tu u dućanu imao sto pušaka te trideset sanduka municije.Tu se naĂ°e Ahmet I drugovi mu te pokupiše po jednu pušku I nekoliko fišeka municije I odoše kućama da se pripreme za borbu.Dobili su zadatak da odu do žepča I dočekaju vojsku tursku koja se spušta odozgo.Kod kuće Ahmet je mislio da proĂ°e neopaženo ali ga zatiče brat na izlasku,pa I mati koja poče da ga moli.Ipak Ahmet je odlučio te odlazi.
IX
Ustanici se uskoro prebaciše na onu stranu Bosne te polijegaše ispred Delibaginog hrama da čekaju Ĺ vabe.MeĂ°utim predveče se javi čovijek da Ĺ vabe idu što diže čitavu uzbunu,kako pred hanom tako I u čaršiji.Pobunjenici se u trenu razbježaše,svako na svoju stranu a narod I čaršije krenu ka imanjima izvan grada kako nabi bili tu kada stignu.Vojska dugo očekivana ubrzo se zaustavi pred hanom I mirno raspremi konje bez ikakvog nemira ili sile.Na obali se uskoro pojavi I delegacija za doček koja odlučno dade riječ da se Maglaj neće tuć ali da ima grupa onih koji bi mogli biti prijetnja za sve pa I za narod.
X
Mehmed-efendija nakon susreta sa Ĺ vabom uputi se ka trninama,poljani izvan maglaja gdje su se sada preselili bježeći od švabe.Po njegovoj glavi se vrtilo sve što se desilo ovih dana,buna,odlazak Ahmetov te njihovo bježanje.Prolazeći kroz mahalu osjeća tugu jer je sada neobično pusta I prazna.Jedino su tu bili podmukli Arsen te AnĂ°uša poznata udovica.Kod kuće je zatekao majku upakanu te pokauša smiriti da Ĺ vabe neće rata te da će se Ahmet uskoro vratit.
*
Okolica Maglaja nikada niuje bila živahnija nego zadnjih nekoliko dana.MeĂ°utim sjedenje na dvorištu I razgovor sa komšijama Aišu nije zanimao.Ona je znala da Ahmet tamo negdje I da se možda nikada neće vratit,da ga je onon veče posljedni put vidjela I osjetila u svom prisustvu.
XI
Ahmed nakon što u Ĺ˝epču ponovo dobi obavijest da se vojska spušta odozgo nastavi svoj put kako bi što prije se njima pridružio jer je znao da od vojske Hadži-Selimage nema ništa.U Sarajevu je već davno dignut ustanak te formirana uprava narodne vojske na čijem su čelu bili
Hadži-Muhamed jamaković te Smailbeg Toslidžak,dok je Hafiz-paša bio na čelu graĂ°anske uprave.Vojska koju je Ahmet očekivao bila je poslata Iz Sarajeva kako bi pozauzimala važnije klance.Hadži-Selimagina vojska sada je sjedela negdje u žitu I razgovarala o tome šta da se dalje radi.Uskoro se rašpršiše a Hadži-Selimaga krenu u Ĺ˝epče kako bi dočekao I on tu veliku vojsku iz Sarajeva.
XII
Sutradan čaršija je bila mirna ali se to prekide kada se počeše sakupljati pobunjenici.Počeše da traže izdajice ali ih iznenadi vijest da švabo ide obalom.Uskoro I puče prva puška te konjanica krenuše u smrt.U čaršiji oni koji su dali svoju riječ gledali su ovaj prizor I u pravom smislu su osjetiil strah.
XIII
Od Ahmeta nije bilo vijesto što je tištilo ne samo majku nego I njegovu braću,posebno Mehmed-efendiju koji je stalno pratio zbivanja nebili koga poznata s kime je Ahmet otišao vidio.Kako bi se donekele utješili odlučuju poslati Avdu da ga sačeka pred hanom kada bude naišao iz Ĺ˝epča te da ga uvjeri ako može da ide majci koja ga čeka te da se ostavi ratovanja.
XIVU Doboju je već spremna četa bila da krene prema Maglaju pa odatle prema Ĺ˝epču jer su čuli da je tamo mir ali ih iznenadi nagli dolazak nekoliko vojnika koji su preživjeli boj na obali Bosne te ih obavijestiše da su ih dočekali u maglaju pobunjenici ali da za to nisu krivi čestit graĂ°ani koji su ih dočekali jer su se I oni bojali da bi se to moglo dogoditi iznenada te da su ih upozorili na grupu koja ih je napala.U Maglaju je već stigla vojska turska te se prvaci smjestili u han a vojska polegla po putu ispred spremajući se da krene naprijed.Avdo ispitivajući jednog vojnika saznaje da su Ahmet I Arap ostali gore u Liješnici te da će sutra rano stići da zajedno krenu.Uskoro u hanu se začu pucanj te se diže uzbuna.Jedan od vojnika je poginuo unutra,tavan je pun Ĺ vaba.Ovaj dogaĂ°aj je Avdo prenijeo Mehmed-efendiji te mu nagovijesto da će sutra rano da dočeka Ahmeda I pokuša ga skrenuti u Trnine gdje su oni bili.
XV
Sutradan ja Avdo ispunio obećanje,ali samo dio.Rano ujutru vojska koja je ostala gore dolazila je u grupama a u prvoj je bio Ahmet.Nakon što su se izdvojili Avdo mu prenese poruku da ga majka očajno traži te da se vrati kući,ali Ahmet odgovara da će doći čim potjeraju Ĺ vabu preko Save.Uskoro je I puškaranje oko hana nestalo,jer vojnik koji je bio na tavanu bi otkriven te ubijen.Nakon što se vojska prebacila na drugu stranu Bosne došlo je do sukoba sa momkom koga su nazivali kukavicom I čiji su dućan htjeli da zapale jer nije krenuo u bitku ali ih u tome spriječi hitan polazak.Nekoliko sati kasnije bitka je počela te meĂ°usobno puškaranje odgodi bitku do dolazka topova.Mehmed-efendija je hodajući po čaršiji sreo nekoliko vojnika koji rekoše da su oni napustili jer su Ĺ vabe mnogo jače ali da su I neki ostali te da se sigurno neće vratit živi iz klanca.
XVI
Bitka se sutra nastavi ali se okrenu protiv Turske vojske.Pokušavajući da otjeraju neprijatelja sa jedne strane nisu primjetili da su opkoljeni te kada je zapucano I sa druge strane krenuše u bijeg istim onim putem kojim su bježali I Ĺ vabe kada su dočekani.to je bila osveta jer se samo nekoliko njih provuklo meĂ°u njima I Ahmet koji je nemavši kud skočio u Bosnu I preplivao na drugu stranu.Tamo je neko vrijeme razmišljao te odluči da nije još vrijeme da ide kući,jer da je makar ranjen imao bi obraza odustati.Vojska austriska je uskoro ušla u Maglaj I zauzela sve po nareĂ°enjima bez ikakvih nepravilnosti.
XVII
Nakon one borbe Ahmetova porodica je pobjegla kod kmeta Lazara koji je stanovao u obližnjem selu.Ali samo nakon nekoliko dana boravka tamo doĂ°e Husko koji prenese poruku Mehmed efendiji da djelatnike suda zove komadant brigade koja je zauzela Maglaj na sastanak kako bi ih obavijesto o njihovom daljnem djelovanju kao I djelovanju suda.Mehmed efendija je uskoro to I uradio.Nakon što je ostavio majku u Trninama upoznao je zapovijednika.
XVIII
Narodna vlada u Sarajevu sakupila je svu silu I poslala niz Bosnu a u zadnjoj grupi krenuli I sami zapovijednici.Kako bi barem pokušali mirnim putem šalju poruku Austriji da će se boroiti do posljedne kapi krvi te ako ne žele da zemlja natopi krvlju idu slobodno nazad odakle su došli.Bitka se vodila na tri mjesta.Kod Jajca,na žepačkom brdu te kodGračanice.Idući prema Tuzli sprečkim poljem vojska je naišla na snažan otpor.Ubrzo se boj na žepačkom brdu završi I u Ĺ˝epče uĂ°e neprijatelj.Vojska koja su tu borila,u kojoj je bio I Ahmetz odluči da krene na Spreču kako bi bi pomogli gore.Muharemagina porodica bila je meĂ°u prvima koja je odlučila da se vrati u osvojeni Maglaj.Mehmed efendija je po majcinoj želji ostao u Trninama iako bi više voli da je u čaršiji te da prati dogaĂ°anja.Hadži selimaga ubrzo je na Klisu počeo da sakuplja vojsku što je brzo podiglu prašinu u okolnim selima iz kojih su se age vraćale više strahujući od te vojske nego od vojske okupatora.Varoš je dolaskom vojske počela da cvijeta te su uskoro oni koji su bili sluge počeli da otvaraju dućane,kasabe kako bi zadovoljili vojsku koja je bila u Maglaju.
XIX
Ahmet nakon što je se uvjerio u nesložnost vojske na Vranduku,ostavlja je I pridružuje se vojsci kod Tuzle koju je vodio pljevaljski muftija.Glavna vojska koju je Ahmet napustio ubrzo se raspade te neprijatelj nesmetano osvoji Zenicu te za nekoliko dana I Sarajevo.Ahmet čuvši za brigadu Hadži-Selimage vrati se na Klis gdje se uveliko razočara jer je vojska bila nesližna a sam voĂ°a neodlučan kada će napasti Maglaj I osloboditi ga.Jednom prilikom dok su sakupljali vojsku po selima naiĂ°oše na kuću pred kojom je sjedio Muharemaga što ga jeprilično uznemirilo.
XX
Pljevaljski muftija je veoma dobro napredovao što probudi veliku nadu u vojsci.Mehmed-efendija je uskoro dobio glas od Ahmet u kojem mu poručuje da se nebrine,da je on na Klisu.U maglaju stanje je postajalo sve gore jer su klevetnici stupili ne djelo te je veliki broj ljudi odveden u zatvor pod optužbom da je pomogao vojsku na Klisu.Nakon detaljnih ispitivanja obično se utvrdi da su to sve bile lažne imformacije te da je optuženi nevin,sutradan bi bio pušten.Alija najmlaĂ°i brat svakoga dana je silazio u kasabu kako bi ispitao ljude o Ahmet ali je tu priliku koristio da posjeti starog druga Mustafu.U tim prilikama Aiša bi od njega pokušavala izvuĂ°i što više imformacija o Ahmetu,zbog čega je Alija svaki dan kod njih svraćao.
XXI
Brigada Hadži-Selimage obnavljanjem bitke na Preskalici kreće tamo kao ispomoć.Prolazeći pokraj Maglaja Ahmet sreće Saliha po kome je Mehmed-efendija poručio Ahmetu da se vrati,da mati svaki dan lije suze zbog njega.TakoĂ°e mu Salih spominje da je vidjeo I Aišu koja takoĂ°e tuguje.MeĂ°utim Ahmet dalje nastavlja put jer se ozbijlno nadao da će se bitka za njih dobro svršiti te da će se svi vratit kući sretni I ponosni.
XXII
Mehmed-efendija je već odavno prestao primati vijesti od Ahmeta pa je kako bi utješio majku smišljao razne priče kao da je sreo vojnika koji ga je vidio zdrava I živa.MeĂ°utim stara majka je sve manje u to vjerovala iako je još uvijek imala nade u sebi.U čaršijai,ispitivanja o tome ko saraĂ°uje sa vojskom turskom sada su vršena mnogo ozbiljnije te je onima koji su svjedočili stavljeno na moranje polaganje zakletve te uredba da ako se otkrije da lažu oni odslužiti kaznu u zatvoru.
XXIII
Pljevaljski muftija je sada držao obadvije strane Spreče,sve do Drine ali je snage vojska imala sve manje.Naprijatelju je vojska je svaki dan pristizala nova vojska iz utvrde Doboja te žestoko napadala položaj turske vojske.MeĂ°utim nakon jednodnevne odlučne borbe I polaska na pripreme za sutrašnji boj efendija se povukao neočekivano te ostavio spreču u ruke neprijatelja.Uskoro nakon toga Mehmed-efendija je dobio vijest da je Ahmet,ili ranjen,ili mrtav.Vojska koja se vratila na Klis svakog je dana bila sve nestrpljivija,dok nisu odlučili da seriješe komadante tegajedne noći prepadoše I on odjaha kao bez glave preama kotlini mpokraj Maglaja
XXIV
Mehmed-efendiju jednoga jutra iznenadiše vojnicikoji ih probudiše iz sna.Na početku su bili uplašeni ali im vojnici objasniše da traže oružije te ako imaju da predaju sada jer ako im kasnije pronaĂ°u biće kažnjeni.Muharemaginica nakon dugih iscrpnih dana tugovanja sa kćerkom jednog je dana odlučila da posjeti Omrefendijicu I sa sobom vodi Aišu.Ăˆitav dan su provele pričajući o vremenu bježanja,povratka te borbi.prepričavale su jedna drugoj o tome što im se sve dogodilo te tako smirivale I tješile jedna drugu.
XXV
Te večeri nakon odlaska Muharemaginici svi su brzo legli.MeĂ°utim u neko doba noći probudi ih kucanje na vrata od strane vojnika.Mehmed-efendija ih nemajuću izbora pusti u kuću ali se ubrzo pokaja.Vojnici sutražili od njih kao po carskom nareĂ°enju 100dukata koje oni nisu imali.Tada je uslijedila svaĂ°a te prijetnja strijeljanjem ako ne dadnu pare ali ih oni nisu imali.Naposlijetku majka je bacila pred njih maramu u kojoj je bila zašivena ogrlica I nešto nakita ali je vojnik I dalje zapovijedaju da daju još.Ugrabivši trenutak Mehmed efendija jeuspio pobjeći sa svima u drugu sobu ali je tada nastalo pravo zlo.Mehmed efendija bi ranjen a majka mu ubijena nakon čega se vojnici povukoše.
XXVI
Ăˆitavu noć svi su proveli na nogama strepeći da puška ponovo ne zapuca,ali ujutro odlučiše da pozovu sa prozora komšinicu da doĂ°e sa sinom.Uskoro se ona pojavi a Mehmed efendija se uputi ka Ăˆaršiji kako bi odmah zapovijedniku prijavio dogaĂ°aj te kako bi krivac bio kažnjen,iako je znao da mu to neće oživjeti majku.Kod zapovijednika Mehmed-efendija bi uljudno primljen saslušan,pregledan od strane liječnika te naposlijetku izveden pred komandu gdje je sve vojska bila postrojena na prepoznavanje.Nakon što je pregledao svu vojsku uspio je prepoznati samo njihovog zapovijednika onoga koji je ubio njegovu majku.Nakon toga je nareĂ°eno da se majka nesmijeukopavati već da Mehmed-efendija doĂ°e ponovo u podne te da povede sa sobom komisiju koja će pregledati tjelo.Komisija je došla,pregladala tijelo,rupe u zidovima te dala dozvolu da se tijelo sahrani.
XXVII
Ăˆitava mahala je pričala o onome što se desilo te tumačila,svako na svoj način.Sjedeći jednog dana u kući u Maglaju sa svojim komšijama I tugujući za majkom iznenadi ih posjta Lazara koji je bez obzira na novu vlast donio tretinu uroda.TakoĂ°e je sa sobom donio I stvari ahmetove koje mu je dao neki čovijek da bi tako odista znali da je poginuo.Uskoro dolazi I vojnik koji ih obaviještava da je istraga počela te da treba da se pojave u vojnom sudu.
XXVIII
Ajišu je vijest o smrti Ahmeta veoma potresla,te u njoj probudila sjećanja na njena ašikovanja sa njim.Mehmed-efendija pošto nije mogao dovršiti poslao je Ibriša .MeĂ°utim uskoro se pronije glas da je Ibriš odveden u zatvor iako nije poznato zašto.To Mehmed-efendiji pad teško ali se nije usudio pitati za njega da nebi sebi naudio.Ăˆetrnesti dan Ibriš bi pušten na slobodu te se sazna iz njegovih usta da mu je Ăurica AnĂ°ušin postavio oružije te da je doveo vojsku koja je to pronašla.Alija je sve više vremena provodio sa Mustafom te tako polako zaboravljao za tugu.
XXIX
Mehmed-efendija je redovno išao u komandu te tamo davao izjave,slušao preslušanja drugih.Uskoro se pronese I glas da je vojnik otpremljen u neku veliku kaznionu a neki rekoše da je odveden tamo na izvršenje smrtne kazne.MeĂ°utim Mehmed-efendija nije dobivao nikakvih vijesti od samih vojnika kao što je bio red.Alija sa Mustafom svako ga je dana posmatrao vojnike kako se postrojavaju te kada je jedan od njih to vidjeo počeo im se javljati teih jednom prilikom upitao da li znaju pisati,na što su oni odgovorili da znaju ali na njegovo iznjenaĂ°enje samo turski.Kako bi mogli naučiti I njihovo pismo oni im dadoše jednu knjižicu,u kojoj je vojnik ispod njihovoih slova pisao turski.Djeca su marljivo učila te sutradan su znali već dio koji im je zadao vojnik na što im zada sve do kraja.Od tog dogaĂ°aja su se sastajali sve češće te provodili po čitave dane učeći te tako se veseljeći.
XXX
Jesen je već odavno pala a Mehmed-efendiji je na um palo da ogradu ok kuće u Trninama treba skloniti te posla Aliju sa još dve momka tamo,ali ih zateče stravičan prizor.Ăurice,sin AnjĂ°ušin provalio u kuću te zapalio vatru I gledao kako gori.ada je vidjeo Aliju pobjegao kroz prozor a oni se bacili na gašenje.Vatra bi ugašena a Mehmed-efendija čuvši za ovu vijest silno ga dirnu.Znao je da iza djeteta stoji dušmanin u kojeg bi mogao uperiti prst,ali bi sve to bilo uzalud.Uskoro mu u goste stigoše Avdaga I Numan-efendija koji se iznenediše jer su u čaršiji čuli kako je prodao Trnine što no prizna.Trnine kupi Ferhat,poznat kao veoma vrijedan čovijek
XXXI
Zima nastupila a Muharemaga sve više vremena provodio sa Smailagom koji je silno želio da sina oženi Aišom ali to nikada nije spominjao.Tako jednog dana došla njegova roĂ°aka te onako naglasila da bi Rešid,sin Smailagin bio odlična mušteija Ajiši što Muharemagonica podraža ali nedade odgovora jer se bojala da Ajiša sada takav pritisak nebi izdržala.Alija I Mustafa provodili po čitave dane zajedno te učili pismo kako bi nekada ispunili svoj san te tako postali zapovijednici.
XXXII
Uskoro je čitava mahala čula za dvojicu dječaka koji su naučili švabino pismo.Muharemaga je odma tome stao na rep te kaznio Mustafu da više nesmije izlaziti iz kuće te da nesmije primati posjet.Dugo vremena je Mustafa bio zatvoren,a prve dane proveo u tuzi sa sestrom.
XXXIII
Alija je bio druge sudbine.Brat ga zajedno sa Numan-efendijom I vojnikom otpremi u Sarajevo.
MeĂ°utim iako je napuštao rodbinu I zavičaj Alija je najviše tugovao za za Mustafom koga ni jutra kada je otišao uspio je vidjeti samo kroz prozor.Mustafi uskoro bi dozvoljeno da izlazi ali se on još jedno vrijeme držao kuće te naposlijetku poče da izlazi tu pred kuću,a kasnije I u čaršiju.Kako bi ge nekako oraspoložio Muharemaga mu počinje davati nešto novca kako bi imao ako mu zatreba.
XXXIV
Mustafa je vratio stari mir u kuću.Hodao je najviše sa Rašidom salihaginim koji ga je upoznao sa svim kafanama u Maglaju.Ĺ˝ene od Salihage su ponovo došle ali je to Muharemaginica opet izbjegla jer se bojala da ne povrijedi kćer te čekala njen znak.Mutafa sada vodio život koji niko nije naslućivao.Po danu je hodao po čaršiji a po noći se sakupljao sa društvom te kartao do zore.Jednom se vratio po noći pijan ali nemajući snage pao pred kapijom što je na njegovu sreću Ajiša čula.Muharemaga je sve nemirniji jer nezna šta da radi sa kćerke.Rašid je za njega prava prilika a Selimaga mu je najbolji prijatelj.
XXXV
Uskoro je Selimaga postao nestrpljiv te je vrijeme za odgovor bilo blizu.Mustafa je sve razuzdanije živio te tako postajao odmetnik od svoje kuće.
XXXVI
Aiša je sve nemirnija a otac sve nesrpljiviji te u strahu da Selimaga ne svati ovo odbijanje kao uvredu.
XXXVII
Dolaze žene koju su otvoreno zatražile ruku Ajši I odgovor je odma potreban.Nakon razgovora sa majkom Ajša odlučuje pristati te to izjavljuje pred ženama.Ali nakon odlaska žena mati nalazi ajšu onesviješćenu.Mustafa je završio u hapsu jer se potuka.kada ga kod kuće zatiče otac on odlazi bez glasa.Ajiša je bolesna,na postelji.
XXXVIII
Ajša je slaba te naposlijetku se sve pretvara u veliku tragediju.Ona umire a glas stiže da je Mustafa otišao preko granice.Dženaza je održana u petak a njoj je prisustvovao I Alija koji je došao na dopust.Tih trenutaka mu se pred očima vrtjela prošlost,Mustafa,Ahmet te Ajša I majka.
Edhem Mulabdić roĂ°en je 1862.godine u magalaju gdje završava mekteb i ruždiju.
1887.godine se upisuje na Učiteljsku školu u sarajevu koju završava 1890.godine.
Nakon kratkog predavanja kao učitelj biva 1891.g.postavljen za nastavnika u novotvorenoj muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi.Od 1899.godine do1902.godine obavlja dužnost prefekta konvikta Učiteljske škole,a od 1902.godine pa do 1910.godine predaje na šerijatskoj sudačkoj školi.Od 1911.godine do 1917.g. bio je nadzornik osnovnih škola,a od 1917.g. do1923.g. bio je u upravi muslimanske osnovne I Više djevojačke škole.Od 1923.g. do 1929.g. je narodni poslanik sve do 6.januara1929.godine kada je penzionisan.Prvi književni radovi javljaju se u Bošnjaku Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka gdje je od 1892.god. pa do 1894.god. bio glavni urednik.TakoĂ°e je bio urednik muslimanskih kalendara Bajraktar(1894),Mearif(1898/99),sekratar sarajevske čitaonice ,a potom I pokretač muslimanskog časopisa Behar(1900) koga je urĂ°ivao od 1900.g. do 1906.g.Jedan od osnivača Islamske dioničke štamaparije(1905),odbornik društva Gajret te jean od prvih urednika lista Gajret(1907).Sudjelovao u osnivanju društva Narodna uzdanica(1923),urednik kalendara I pokretač lista Novi behar(1927).jedan od urednika lista Pravda,a pet godina je ureĂ°ivao I istoimeni kalendar.Umire u sarajevu 29.januara 1954.g.
I
Knjiga počinje opisom večeri te povratkom maldića I djevojaka sa ašikovanja iz okolnih sela.
MeĂ°u njima je isao momak mlad I stasit ali je izbjegavo društvo jer mu se po glavi vrtila njegova Ajša.Bio je uznemiren ali I razdražen jer ovo je prvi put osjetio iako je dosta hodao sa svojim društvom I mnogo djevojaka vidio.Njegov stid I povučenost uveliko je govorijo da je to naslijedio od oca čuvenog Omer-efendije.Najstariji njegov sin Mehmed nauku izučio I posto pisar,Ahmed završio ruždiju I pao I tenzimat,a najmlaĂ°i Alija uveliko prati njihove stope.Od njih trojice najviše brige majci je zadao Mehmed koji je dane nakon očeve smrti provodio obilazeći okolna sela te trošeći pare sve dok se nije smirio I oženio te sada ima dijete.Na drugu stranu Ahmetu nije bilo do toga ali se majka bojala da će ako se uskoro ne oženi krenuti bratovim stopama te ga stalno zadirkivala I ispitivala o curama što se Ahmetu nije svidjelo jer je prvo želio da obezbjedi sve što mu treba.Uskoro se Ahmet počinje sastajati sa Ajšom pod prozorom njene kuće gdje bi ga ona čekala kako bi od njega čula riječi u kojima joj on očito izjavljuje ljubav koju je ona raširenih ruku prihvatala.
II
Kada je Omer-efendijica saznala za ovu ljubav,veoma se obradovala.Sutradan su već I žene bile poslane da prose Aišu,ali uskoro stiže vijest da Muharemaga neće ni da čuje da da njihovu kćerku za Ahmeta.Majka Ahmetova bi iznenaĂ°ena ovim odgovorom jer bilo poznato da njihova kuća bolje stoji.MeĂ°utim na Ahmeta je ovo djelovalo pozitivno jer se njegova ljubav još više uzburkala,te dala mu snage da se dalje boli.
III
Njihova ljubav je bila sve jača,te je Ahmet odlučio da nemaju više razloga čekati.Prilikom razgovora sa Aišom ispod prozora odlučuje da je sutra ponovo zaprosi,te da ako bude odbijen zajedno pobjegnu.Iako teško Aiša na to pristaje.
IV
Jutro,opis Maglaja I okolice prekrivene maglom.Druga obala rijeke Bosne za mnoge opasno mjesto jer sa te strane vodi put pa istoga trena može turčin da nalet I popali sve dobro.Ipak tri kuće su tamo prešle zauzele zemjlu odma pokraj puta a iza kuća im velika poljna.Uskoro zatim Bektaševa I Delibaegova kuća izgradiše tu hanove te para bi na pretek.
Ahmet ulazi kod majke koja ga čeka sa kafom kao I svakoga jutra.Odlučuje joj reći za odluku ali se boji da ga mati ne odvrati od Muharemagine kuće,zbog čega odlučuje da mati počne pričati o tome kao što je I uvijek radila.Urazgovoru ih prekida Mehmed-efendija brat koji je svratio iako to nije nikada radio ujuro.Na Ahmetovo iznenaĂ°enje poziva ga da zajedno idu u konak što Ahmet prihvata.Na putu mu je brat saopštio vijest da je bosna prodata.Njihovo odredište je bio sud gdje je Mehmed-efendija obavljao dužnost.
V
Uskoro je soba kajmekama bila puna.Pisar na znak sudije pročita emernamu iz Tuzle u kojoj se kaže da je na berlinskoj konferenciji Bosna data austriji sultanovom voljom te da je uzalud dizati bunu protiv carske vojske jer su mnogo jači.Muklu tišinu nakon čitanja ubrzo prekide Hadži-Selimaga rekavši da će se on prvi biti I ići u boj.Na te riječi se probudi I Numan-efendija koji reče da je sve to uzalud te da treba samo čekati.SvaĂ°u koja je nastala prekide kadija koji nareĂ°uje da se narodu ništa ne govori jer će samo tako izbjeći ustanak kako im je nareĂ°eno.Ahmed je ovaj razgovor slušao sa strane ali se u njegovim očima nekada veliki ljudi počeše smanjivati,a Hadži-Selimaga rasti.Nije mogao vjerovati kako svoju zemlju misle samo tako predati bez borbe,bez straha da se nešto sutra može dogoditi nešto što će švabo učiniti.Zbog toga Ahmet odlučuje da ako bude vojske I on će u nju ponosno ići te ako treba pasti kako bi odbranio svoj din,svoju majku I svoju rodbinu.
VI
Uskoro je čitava mahala bila upoznata sa odlukom osmanlija te su jedni bili spremni da idu u borbu dok su se drugi držali podalje od njih.U kasabi gdje su se svaĂ°ali Hadži-Selimaga I Numan-efendija uskoro stiže vijest da je Ĺ vabo već I doboju te da će uskoro krenuti dalje.Presudni trenutak je nastupio,ili se biti ili ne ,ali su svi sada šutjeli I razmišljali šta bi moglo biti,te kako će se sve završiti.Za nekoliko trenutaka ta vijest je digla čitavu mahalu na noge te ljudi se počeše sakupljati na ulici ako bi što više čuli.Ahmet je sjedio zajedno sa svojim društvom u jednoj od kafana ali je mislima bio,ne sa Aišom već sa vojskom u ratu koja pobjeĂ°uje te tjera Ĺ vabu preko granice.
VII
Varoš je pusta što se nije moglo smatrati čudnim sa obzirom ne situaciju.Ahmet je na prozoru razgovarao sa Aišom o svemu što se danas dogodilo.Otvoreno joj iznosi svoju odluku da će domovinu ići braniti te od nje traži da mu obeća da će ga čekati te kada se vrati kao junak ponovo njenu ruku tražiti.Suznih očijuona na to pristaje iako mu govori da bi ga više vodjela vidjeti da ostane tu kraj nje.Kako bi imao nešto njeno kada bude u boju Ahmet traži da mu donese čevru.
Ubrzo nakon toga oni se rastaju po posljedni put.
VIII
Osvanuo Petak,dan sudbonosan za sve one koji su odlučili ići u borbu.Ahmet je sjedio u jednoj kafani razgovarajući sa Arapom I Gazijom.Uskoro ih prekide masa ljudi koja se brzo kretala ulicama držeći puške I pozivajući ljude pod barijak,na čijem je čelu bio Hadži-Selimaga.Ubrzo zatim dovedoše I muhtara Omeragu koji je tu u dućanu imao sto pušaka te trideset sanduka municije.Tu se naĂ°e Ahmet I drugovi mu te pokupiše po jednu pušku I nekoliko fišeka municije I odoše kućama da se pripreme za borbu.Dobili su zadatak da odu do žepča I dočekaju vojsku tursku koja se spušta odozgo.Kod kuće Ahmet je mislio da proĂ°e neopaženo ali ga zatiče brat na izlasku,pa I mati koja poče da ga moli.Ipak Ahmet je odlučio te odlazi.
IX
Ustanici se uskoro prebaciše na onu stranu Bosne te polijegaše ispred Delibaginog hrama da čekaju Ĺ vabe.MeĂ°utim predveče se javi čovijek da Ĺ vabe idu što diže čitavu uzbunu,kako pred hanom tako I u čaršiji.Pobunjenici se u trenu razbježaše,svako na svoju stranu a narod I čaršije krenu ka imanjima izvan grada kako nabi bili tu kada stignu.Vojska dugo očekivana ubrzo se zaustavi pred hanom I mirno raspremi konje bez ikakvog nemira ili sile.Na obali se uskoro pojavi I delegacija za doček koja odlučno dade riječ da se Maglaj neće tuć ali da ima grupa onih koji bi mogli biti prijetnja za sve pa I za narod.
X
Mehmed-efendija nakon susreta sa Ĺ vabom uputi se ka trninama,poljani izvan maglaja gdje su se sada preselili bježeći od švabe.Po njegovoj glavi se vrtilo sve što se desilo ovih dana,buna,odlazak Ahmetov te njihovo bježanje.Prolazeći kroz mahalu osjeća tugu jer je sada neobično pusta I prazna.Jedino su tu bili podmukli Arsen te AnĂ°uša poznata udovica.Kod kuće je zatekao majku upakanu te pokauša smiriti da Ĺ vabe neće rata te da će se Ahmet uskoro vratit.
*
Okolica Maglaja nikada niuje bila živahnija nego zadnjih nekoliko dana.MeĂ°utim sjedenje na dvorištu I razgovor sa komšijama Aišu nije zanimao.Ona je znala da Ahmet tamo negdje I da se možda nikada neće vratit,da ga je onon veče posljedni put vidjela I osjetila u svom prisustvu.
XI
Ahmed nakon što u Ĺ˝epču ponovo dobi obavijest da se vojska spušta odozgo nastavi svoj put kako bi što prije se njima pridružio jer je znao da od vojske Hadži-Selimage nema ništa.U Sarajevu je već davno dignut ustanak te formirana uprava narodne vojske na čijem su čelu bili
Hadži-Muhamed jamaković te Smailbeg Toslidžak,dok je Hafiz-paša bio na čelu graĂ°anske uprave.Vojska koju je Ahmet očekivao bila je poslata Iz Sarajeva kako bi pozauzimala važnije klance.Hadži-Selimagina vojska sada je sjedela negdje u žitu I razgovarala o tome šta da se dalje radi.Uskoro se rašpršiše a Hadži-Selimaga krenu u Ĺ˝epče kako bi dočekao I on tu veliku vojsku iz Sarajeva.
XII
Sutradan čaršija je bila mirna ali se to prekide kada se počeše sakupljati pobunjenici.Počeše da traže izdajice ali ih iznenadi vijest da švabo ide obalom.Uskoro I puče prva puška te konjanica krenuše u smrt.U čaršiji oni koji su dali svoju riječ gledali su ovaj prizor I u pravom smislu su osjetiil strah.
XIII
Od Ahmeta nije bilo vijesto što je tištilo ne samo majku nego I njegovu braću,posebno Mehmed-efendiju koji je stalno pratio zbivanja nebili koga poznata s kime je Ahmet otišao vidio.Kako bi se donekele utješili odlučuju poslati Avdu da ga sačeka pred hanom kada bude naišao iz Ĺ˝epča te da ga uvjeri ako može da ide majci koja ga čeka te da se ostavi ratovanja.
XIVU Doboju je već spremna četa bila da krene prema Maglaju pa odatle prema Ĺ˝epču jer su čuli da je tamo mir ali ih iznenadi nagli dolazak nekoliko vojnika koji su preživjeli boj na obali Bosne te ih obavijestiše da su ih dočekali u maglaju pobunjenici ali da za to nisu krivi čestit graĂ°ani koji su ih dočekali jer su se I oni bojali da bi se to moglo dogoditi iznenada te da su ih upozorili na grupu koja ih je napala.U Maglaju je već stigla vojska turska te se prvaci smjestili u han a vojska polegla po putu ispred spremajući se da krene naprijed.Avdo ispitivajući jednog vojnika saznaje da su Ahmet I Arap ostali gore u Liješnici te da će sutra rano stići da zajedno krenu.Uskoro u hanu se začu pucanj te se diže uzbuna.Jedan od vojnika je poginuo unutra,tavan je pun Ĺ vaba.Ovaj dogaĂ°aj je Avdo prenijeo Mehmed-efendiji te mu nagovijesto da će sutra rano da dočeka Ahmeda I pokuša ga skrenuti u Trnine gdje su oni bili.
XV
Sutradan ja Avdo ispunio obećanje,ali samo dio.Rano ujutru vojska koja je ostala gore dolazila je u grupama a u prvoj je bio Ahmet.Nakon što su se izdvojili Avdo mu prenese poruku da ga majka očajno traži te da se vrati kući,ali Ahmet odgovara da će doći čim potjeraju Ĺ vabu preko Save.Uskoro je I puškaranje oko hana nestalo,jer vojnik koji je bio na tavanu bi otkriven te ubijen.Nakon što se vojska prebacila na drugu stranu Bosne došlo je do sukoba sa momkom koga su nazivali kukavicom I čiji su dućan htjeli da zapale jer nije krenuo u bitku ali ih u tome spriječi hitan polazak.Nekoliko sati kasnije bitka je počela te meĂ°usobno puškaranje odgodi bitku do dolazka topova.Mehmed-efendija je hodajući po čaršiji sreo nekoliko vojnika koji rekoše da su oni napustili jer su Ĺ vabe mnogo jače ali da su I neki ostali te da se sigurno neće vratit živi iz klanca.
XVI
Bitka se sutra nastavi ali se okrenu protiv Turske vojske.Pokušavajući da otjeraju neprijatelja sa jedne strane nisu primjetili da su opkoljeni te kada je zapucano I sa druge strane krenuše u bijeg istim onim putem kojim su bježali I Ĺ vabe kada su dočekani.to je bila osveta jer se samo nekoliko njih provuklo meĂ°u njima I Ahmet koji je nemavši kud skočio u Bosnu I preplivao na drugu stranu.Tamo je neko vrijeme razmišljao te odluči da nije još vrijeme da ide kući,jer da je makar ranjen imao bi obraza odustati.Vojska austriska je uskoro ušla u Maglaj I zauzela sve po nareĂ°enjima bez ikakvih nepravilnosti.
XVII
Nakon one borbe Ahmetova porodica je pobjegla kod kmeta Lazara koji je stanovao u obližnjem selu.Ali samo nakon nekoliko dana boravka tamo doĂ°e Husko koji prenese poruku Mehmed efendiji da djelatnike suda zove komadant brigade koja je zauzela Maglaj na sastanak kako bi ih obavijesto o njihovom daljnem djelovanju kao I djelovanju suda.Mehmed efendija je uskoro to I uradio.Nakon što je ostavio majku u Trninama upoznao je zapovijednika.
XVIII
Narodna vlada u Sarajevu sakupila je svu silu I poslala niz Bosnu a u zadnjoj grupi krenuli I sami zapovijednici.Kako bi barem pokušali mirnim putem šalju poruku Austriji da će se boroiti do posljedne kapi krvi te ako ne žele da zemlja natopi krvlju idu slobodno nazad odakle su došli.Bitka se vodila na tri mjesta.Kod Jajca,na žepačkom brdu te kodGračanice.Idući prema Tuzli sprečkim poljem vojska je naišla na snažan otpor.Ubrzo se boj na žepačkom brdu završi I u Ĺ˝epče uĂ°e neprijatelj.Vojska koja su tu borila,u kojoj je bio I Ahmetz odluči da krene na Spreču kako bi bi pomogli gore.Muharemagina porodica bila je meĂ°u prvima koja je odlučila da se vrati u osvojeni Maglaj.Mehmed efendija je po majcinoj želji ostao u Trninama iako bi više voli da je u čaršiji te da prati dogaĂ°anja.Hadži selimaga ubrzo je na Klisu počeo da sakuplja vojsku što je brzo podiglu prašinu u okolnim selima iz kojih su se age vraćale više strahujući od te vojske nego od vojske okupatora.Varoš je dolaskom vojske počela da cvijeta te su uskoro oni koji su bili sluge počeli da otvaraju dućane,kasabe kako bi zadovoljili vojsku koja je bila u Maglaju.
XIX
Ahmet nakon što je se uvjerio u nesložnost vojske na Vranduku,ostavlja je I pridružuje se vojsci kod Tuzle koju je vodio pljevaljski muftija.Glavna vojska koju je Ahmet napustio ubrzo se raspade te neprijatelj nesmetano osvoji Zenicu te za nekoliko dana I Sarajevo.Ahmet čuvši za brigadu Hadži-Selimage vrati se na Klis gdje se uveliko razočara jer je vojska bila nesližna a sam voĂ°a neodlučan kada će napasti Maglaj I osloboditi ga.Jednom prilikom dok su sakupljali vojsku po selima naiĂ°oše na kuću pred kojom je sjedio Muharemaga što ga jeprilično uznemirilo.
XX
Pljevaljski muftija je veoma dobro napredovao što probudi veliku nadu u vojsci.Mehmed-efendija je uskoro dobio glas od Ahmet u kojem mu poručuje da se nebrine,da je on na Klisu.U maglaju stanje je postajalo sve gore jer su klevetnici stupili ne djelo te je veliki broj ljudi odveden u zatvor pod optužbom da je pomogao vojsku na Klisu.Nakon detaljnih ispitivanja obično se utvrdi da su to sve bile lažne imformacije te da je optuženi nevin,sutradan bi bio pušten.Alija najmlaĂ°i brat svakoga dana je silazio u kasabu kako bi ispitao ljude o Ahmet ali je tu priliku koristio da posjeti starog druga Mustafu.U tim prilikama Aiša bi od njega pokušavala izvuĂ°i što više imformacija o Ahmetu,zbog čega je Alija svaki dan kod njih svraćao.
XXI
Brigada Hadži-Selimage obnavljanjem bitke na Preskalici kreće tamo kao ispomoć.Prolazeći pokraj Maglaja Ahmet sreće Saliha po kome je Mehmed-efendija poručio Ahmetu da se vrati,da mati svaki dan lije suze zbog njega.TakoĂ°e mu Salih spominje da je vidjeo I Aišu koja takoĂ°e tuguje.MeĂ°utim Ahmet dalje nastavlja put jer se ozbijlno nadao da će se bitka za njih dobro svršiti te da će se svi vratit kući sretni I ponosni.
XXII
Mehmed-efendija je već odavno prestao primati vijesti od Ahmeta pa je kako bi utješio majku smišljao razne priče kao da je sreo vojnika koji ga je vidio zdrava I živa.MeĂ°utim stara majka je sve manje u to vjerovala iako je još uvijek imala nade u sebi.U čaršijai,ispitivanja o tome ko saraĂ°uje sa vojskom turskom sada su vršena mnogo ozbiljnije te je onima koji su svjedočili stavljeno na moranje polaganje zakletve te uredba da ako se otkrije da lažu oni odslužiti kaznu u zatvoru.
XXIII
Pljevaljski muftija je sada držao obadvije strane Spreče,sve do Drine ali je snage vojska imala sve manje.Naprijatelju je vojska je svaki dan pristizala nova vojska iz utvrde Doboja te žestoko napadala položaj turske vojske.MeĂ°utim nakon jednodnevne odlučne borbe I polaska na pripreme za sutrašnji boj efendija se povukao neočekivano te ostavio spreču u ruke neprijatelja.Uskoro nakon toga Mehmed-efendija je dobio vijest da je Ahmet,ili ranjen,ili mrtav.Vojska koja se vratila na Klis svakog je dana bila sve nestrpljivija,dok nisu odlučili da seriješe komadante tegajedne noći prepadoše I on odjaha kao bez glave preama kotlini mpokraj Maglaja
XXIV
Mehmed-efendiju jednoga jutra iznenadiše vojnicikoji ih probudiše iz sna.Na početku su bili uplašeni ali im vojnici objasniše da traže oružije te ako imaju da predaju sada jer ako im kasnije pronaĂ°u biće kažnjeni.Muharemaginica nakon dugih iscrpnih dana tugovanja sa kćerkom jednog je dana odlučila da posjeti Omrefendijicu I sa sobom vodi Aišu.Ăˆitav dan su provele pričajući o vremenu bježanja,povratka te borbi.prepričavale su jedna drugoj o tome što im se sve dogodilo te tako smirivale I tješile jedna drugu.
XXV
Te večeri nakon odlaska Muharemaginici svi su brzo legli.MeĂ°utim u neko doba noći probudi ih kucanje na vrata od strane vojnika.Mehmed-efendija ih nemajuću izbora pusti u kuću ali se ubrzo pokaja.Vojnici sutražili od njih kao po carskom nareĂ°enju 100dukata koje oni nisu imali.Tada je uslijedila svaĂ°a te prijetnja strijeljanjem ako ne dadnu pare ali ih oni nisu imali.Naposlijetku majka je bacila pred njih maramu u kojoj je bila zašivena ogrlica I nešto nakita ali je vojnik I dalje zapovijedaju da daju još.Ugrabivši trenutak Mehmed efendija jeuspio pobjeći sa svima u drugu sobu ali je tada nastalo pravo zlo.Mehmed efendija bi ranjen a majka mu ubijena nakon čega se vojnici povukoše.
XXVI
Ăˆitavu noć svi su proveli na nogama strepeći da puška ponovo ne zapuca,ali ujutro odlučiše da pozovu sa prozora komšinicu da doĂ°e sa sinom.Uskoro se ona pojavi a Mehmed efendija se uputi ka Ăˆaršiji kako bi odmah zapovijedniku prijavio dogaĂ°aj te kako bi krivac bio kažnjen,iako je znao da mu to neće oživjeti majku.Kod zapovijednika Mehmed-efendija bi uljudno primljen saslušan,pregledan od strane liječnika te naposlijetku izveden pred komandu gdje je sve vojska bila postrojena na prepoznavanje.Nakon što je pregledao svu vojsku uspio je prepoznati samo njihovog zapovijednika onoga koji je ubio njegovu majku.Nakon toga je nareĂ°eno da se majka nesmijeukopavati već da Mehmed-efendija doĂ°e ponovo u podne te da povede sa sobom komisiju koja će pregledati tjelo.Komisija je došla,pregladala tijelo,rupe u zidovima te dala dozvolu da se tijelo sahrani.
XXVII
Ăˆitava mahala je pričala o onome što se desilo te tumačila,svako na svoj način.Sjedeći jednog dana u kući u Maglaju sa svojim komšijama I tugujući za majkom iznenadi ih posjta Lazara koji je bez obzira na novu vlast donio tretinu uroda.TakoĂ°e je sa sobom donio I stvari ahmetove koje mu je dao neki čovijek da bi tako odista znali da je poginuo.Uskoro dolazi I vojnik koji ih obaviještava da je istraga počela te da treba da se pojave u vojnom sudu.
XXVIII
Ajišu je vijest o smrti Ahmeta veoma potresla,te u njoj probudila sjećanja na njena ašikovanja sa njim.Mehmed-efendija pošto nije mogao dovršiti poslao je Ibriša .MeĂ°utim uskoro se pronije glas da je Ibriš odveden u zatvor iako nije poznato zašto.To Mehmed-efendiji pad teško ali se nije usudio pitati za njega da nebi sebi naudio.Ăˆetrnesti dan Ibriš bi pušten na slobodu te se sazna iz njegovih usta da mu je Ăurica AnĂ°ušin postavio oružije te da je doveo vojsku koja je to pronašla.Alija je sve više vremena provodio sa Mustafom te tako polako zaboravljao za tugu.
XXIX
Mehmed-efendija je redovno išao u komandu te tamo davao izjave,slušao preslušanja drugih.Uskoro se pronese I glas da je vojnik otpremljen u neku veliku kaznionu a neki rekoše da je odveden tamo na izvršenje smrtne kazne.MeĂ°utim Mehmed-efendija nije dobivao nikakvih vijesti od samih vojnika kao što je bio red.Alija sa Mustafom svako ga je dana posmatrao vojnike kako se postrojavaju te kada je jedan od njih to vidjeo počeo im se javljati teih jednom prilikom upitao da li znaju pisati,na što su oni odgovorili da znaju ali na njegovo iznjenaĂ°enje samo turski.Kako bi mogli naučiti I njihovo pismo oni im dadoše jednu knjižicu,u kojoj je vojnik ispod njihovoih slova pisao turski.Djeca su marljivo učila te sutradan su znali već dio koji im je zadao vojnik na što im zada sve do kraja.Od tog dogaĂ°aja su se sastajali sve češće te provodili po čitave dane učeći te tako se veseljeći.
XXX
Jesen je već odavno pala a Mehmed-efendiji je na um palo da ogradu ok kuće u Trninama treba skloniti te posla Aliju sa još dve momka tamo,ali ih zateče stravičan prizor.Ăurice,sin AnjĂ°ušin provalio u kuću te zapalio vatru I gledao kako gori.ada je vidjeo Aliju pobjegao kroz prozor a oni se bacili na gašenje.Vatra bi ugašena a Mehmed-efendija čuvši za ovu vijest silno ga dirnu.Znao je da iza djeteta stoji dušmanin u kojeg bi mogao uperiti prst,ali bi sve to bilo uzalud.Uskoro mu u goste stigoše Avdaga I Numan-efendija koji se iznenediše jer su u čaršiji čuli kako je prodao Trnine što no prizna.Trnine kupi Ferhat,poznat kao veoma vrijedan čovijek
XXXI
Zima nastupila a Muharemaga sve više vremena provodio sa Smailagom koji je silno želio da sina oženi Aišom ali to nikada nije spominjao.Tako jednog dana došla njegova roĂ°aka te onako naglasila da bi Rešid,sin Smailagin bio odlična mušteija Ajiši što Muharemagonica podraža ali nedade odgovora jer se bojala da Ajiša sada takav pritisak nebi izdržala.Alija I Mustafa provodili po čitave dane zajedno te učili pismo kako bi nekada ispunili svoj san te tako postali zapovijednici.
XXXII
Uskoro je čitava mahala čula za dvojicu dječaka koji su naučili švabino pismo.Muharemaga je odma tome stao na rep te kaznio Mustafu da više nesmije izlaziti iz kuće te da nesmije primati posjet.Dugo vremena je Mustafa bio zatvoren,a prve dane proveo u tuzi sa sestrom.
XXXIII
Alija je bio druge sudbine.Brat ga zajedno sa Numan-efendijom I vojnikom otpremi u Sarajevo.
MeĂ°utim iako je napuštao rodbinu I zavičaj Alija je najviše tugovao za za Mustafom koga ni jutra kada je otišao uspio je vidjeti samo kroz prozor.Mustafi uskoro bi dozvoljeno da izlazi ali se on još jedno vrijeme držao kuće te naposlijetku poče da izlazi tu pred kuću,a kasnije I u čaršiju.Kako bi ge nekako oraspoložio Muharemaga mu počinje davati nešto novca kako bi imao ako mu zatreba.
XXXIV
Mustafa je vratio stari mir u kuću.Hodao je najviše sa Rašidom salihaginim koji ga je upoznao sa svim kafanama u Maglaju.Ĺ˝ene od Salihage su ponovo došle ali je to Muharemaginica opet izbjegla jer se bojala da ne povrijedi kćer te čekala njen znak.Mutafa sada vodio život koji niko nije naslućivao.Po danu je hodao po čaršiji a po noći se sakupljao sa društvom te kartao do zore.Jednom se vratio po noći pijan ali nemajući snage pao pred kapijom što je na njegovu sreću Ajiša čula.Muharemaga je sve nemirniji jer nezna šta da radi sa kćerke.Rašid je za njega prava prilika a Selimaga mu je najbolji prijatelj.
XXXV
Uskoro je Selimaga postao nestrpljiv te je vrijeme za odgovor bilo blizu.Mustafa je sve razuzdanije živio te tako postajao odmetnik od svoje kuće.
XXXVI
Aiša je sve nemirnija a otac sve nesrpljiviji te u strahu da Selimaga ne svati ovo odbijanje kao uvredu.
XXXVII
Dolaze žene koju su otvoreno zatražile ruku Ajši I odgovor je odma potreban.Nakon razgovora sa majkom Ajša odlučuje pristati te to izjavljuje pred ženama.Ali nakon odlaska žena mati nalazi ajšu onesviješćenu.Mustafa je završio u hapsu jer se potuka.kada ga kod kuće zatiče otac on odlazi bez glasa.Ajiša je bolesna,na postelji.
XXXVIII
Ajša je slaba te naposlijetku se sve pretvara u veliku tragediju.Ona umire a glas stiže da je Mustafa otišao preko granice.Dženaza je održana u petak a njoj je prisustvovao I Alija koji je došao na dopust.Tih trenutaka mu se pred očima vrtjela prošlost,Mustafa,Ahmet te Ajša I majka.
Enver Čolaković: Legenda o Ali-Paši
Enver Čolaković: Legenda o Ali-Paši
Vrsta djela: Roman
Mjesto radnje: Sarajevo
Vrijeme radnje: Osmanska vladavina u BiH
Tema: Tadašnji život hamala, pasa i begova u Sarajevu
Likovi:
Glavni likovi:
Alija leptir, Almasa, Mula-hasan dedo, Jesua, Irfan-Efendija, Ali-Efendija
Sporedni likovi:
Arifaga, Mehaga, Omeraga, Rifat, fra Anto, Zehra-hanuma, Safija, Ahmo
Pozitivci:
Alija leptir, Almasa, Mula-hasan dedo, Irfan-Efendija, Ali-Efendija, Arifaga,
Mehaga, Omeraga, Rifat, fra Anto, Zehra-hanuma, Safija, Ahmo
Negativci:
Jesua
Kratki sadržaj:
Knjiga «Legenda o Ali-Paši» Envera Čolakovića govori nam mnogo toga o životu i ljubavi, borbi, sudbini. Pisac nam na jedan veoma lijep način dočarava život siromaha – hamala, begova, pasa. Kako roman govori o životima, sa sobom nosi veoma mnogo poruka, koje uočimo čitajući roman. Pisac čitaoca uspijeva odvesti u prošlost, u vrijeme Turaka, pa čitajući sebi možemo stvoriti mnogo prelijepih slika iz tog doba. Naime, sam roman govori o Aliji leptiru, poznatom sarajevskom hamalu, koji posebnim trudom i radom postaje paša. Mnogo mi se sviđa to što Alijina borba završava uspjehom, čime pisac govori da svaku borbu koju započnemo trebamo i završiti, jer će nam se na kraju odužit.
Pisac također naglašava da Alija ništa ne bi uspio bez srca, ljubavi i poštenja, koje je pridavao svima. Naime, Alija se odriče i svoje ljubavi, kako bi pomogao drugima.
Stilska sredstva:
Epiteti: hladni dan, sretna majka, nov rad, stari čovjek, lijep grad, umorni pas, crne brčine, bolji svijet
Personifikacije: čaršija je, dakle, živjela tiho; brige su bile svedene na prepričavanja; crkve su pozivale na jutarnju molitvu; gradske kapije se otvaraju.
Metafore: blage i glupe oči; manjih prodaja; mirnim Sarajevom; čudni vilajet; krupni glas.
Onomatopeje: zvonjivom dozivale; melodiozno pjevali; pozdravljaju se tihim glasom; glas mu se zaori; reče; zapita se.
Usporedbe: našao je na cepenku kao i uvijek hamala Aliju; kapi padaju brzo kao da se nadmeću; noge dršću kao lišće žalosne vrbe.
Vrsta djela: Roman
Mjesto radnje: Sarajevo
Vrijeme radnje: Osmanska vladavina u BiH
Tema: Tadašnji život hamala, pasa i begova u Sarajevu
Likovi:
Glavni likovi:
Alija leptir, Almasa, Mula-hasan dedo, Jesua, Irfan-Efendija, Ali-Efendija
Sporedni likovi:
Arifaga, Mehaga, Omeraga, Rifat, fra Anto, Zehra-hanuma, Safija, Ahmo
Pozitivci:
Alija leptir, Almasa, Mula-hasan dedo, Irfan-Efendija, Ali-Efendija, Arifaga,
Mehaga, Omeraga, Rifat, fra Anto, Zehra-hanuma, Safija, Ahmo
Negativci:
Jesua
Kratki sadržaj:
Knjiga «Legenda o Ali-Paši» Envera Čolakovića govori nam mnogo toga o životu i ljubavi, borbi, sudbini. Pisac nam na jedan veoma lijep način dočarava život siromaha – hamala, begova, pasa. Kako roman govori o životima, sa sobom nosi veoma mnogo poruka, koje uočimo čitajući roman. Pisac čitaoca uspijeva odvesti u prošlost, u vrijeme Turaka, pa čitajući sebi možemo stvoriti mnogo prelijepih slika iz tog doba. Naime, sam roman govori o Aliji leptiru, poznatom sarajevskom hamalu, koji posebnim trudom i radom postaje paša. Mnogo mi se sviđa to što Alijina borba završava uspjehom, čime pisac govori da svaku borbu koju započnemo trebamo i završiti, jer će nam se na kraju odužit.
Pisac također naglašava da Alija ništa ne bi uspio bez srca, ljubavi i poštenja, koje je pridavao svima. Naime, Alija se odriče i svoje ljubavi, kako bi pomogao drugima.
Stilska sredstva:
Epiteti: hladni dan, sretna majka, nov rad, stari čovjek, lijep grad, umorni pas, crne brčine, bolji svijet
Personifikacije: čaršija je, dakle, živjela tiho; brige su bile svedene na prepričavanja; crkve su pozivale na jutarnju molitvu; gradske kapije se otvaraju.
Metafore: blage i glupe oči; manjih prodaja; mirnim Sarajevom; čudni vilajet; krupni glas.
Onomatopeje: zvonjivom dozivale; melodiozno pjevali; pozdravljaju se tihim glasom; glas mu se zaori; reče; zapita se.
Usporedbe: našao je na cepenku kao i uvijek hamala Aliju; kapi padaju brzo kao da se nadmeću; noge dršću kao lišće žalosne vrbe.
Alphonse Daudet - Pismo iz mog mlina
Alphonse Daudet
Pismo iz mog mlina
Bilješka o piscu:
Alphonse Daudet rođen je u Nimesu u južnojFrancuskoj, umro je 1897.g u Parizu.U dvadesetoj godini posto je tajnik bogatog plemića i moćnog ministra u vladi cara Napleona III. U svojoj 28. godini objavljuje roman «Mališan» ili «Povijest jednog djeteta».
Naziv priče:
Tajna djeda Cornillea
Fabula:
Djed Cornille bio je stari mlinar;punih 60 g. bavio se brašnom.S velikom je ljubavlju hranio mlin. Mlinove koje je para pokretala izluđivali su ga.Stalno je govorio da ne idu tamo ida se ti razbojnici koriste parom da izrađuju kruh.Svaki dan je u mlin donosio jako puno vreća brašna u kolicima.Nitko nije znaokakva je to tajna djeda Cornillea,jedanput kada je išla njegova unuka s dečkom do mlina da dobije blagoslov.Poslije kad je djed izišao njegova unuka je vidjela da ga nema.Sjetila se da pogleda kroz prozor i vidje da je to samo prazna prostorija,a nema ni zrna žita.Vratili su se u selo i rekli sve što su vidjeli.U 2 riječi su se dogovorili da skupe pšenicu i odnesu je.Vrata mlina su bila širom otvorena i vidjeli su djeda kako sjedi tužno.Ušli su punih vreća u mlin.Djed je ponosno radio i mljeo žito.
Vrsta djela:
Alegorična priča.
Tema djela:
Djed Cornille više voli kruh koji je rađen od vlastite ruke nego od pare.
Mjesto radnje:
Mlin.
Vrijeme radnje:
Ljeto.
Opis lika:
Djed Cornille je vrlo odlučan čovjek koji više voli obične mlinove od paro-mlinova.Ima 60 godina.
Naziv priče:
Koza gospodina Seguina
Fabula:
Gospodin Seguin nikada nije imao sreće sa svojim kozama.Svakoga jutra bi prekinule konopac i odlazile u planine gdje bi ih vuk pojeo.Tako ih je sve gubio na isti način.Zato je kupio mladu kozu jer je mislio da će se priviknuti i ostati.No bio je u krivu no onda joj reče da je imao kozu koja je bila jaka i opasna kao jarac.Borila se s vukom cijelu noć i onda ujutro postala
zajutrak vuku.Bika je ujutro otišla u planinu i igrala se.Odjednom je izašao vuk i borio se s Bikom cijelu noć.Ujutro se umorila i vuku je postala sladak zajutrak.
Vrsta priče:
Alegorična priča.
Tema:
Bika je uvijek htjela u planine pa makar riskirala život.
Mjesto radnje:
Planina,livada gospodina Seguina.
Vrijeme radnje:
Dan.
Pismo iz mog mlina
Bilješka o piscu:
Alphonse Daudet rođen je u Nimesu u južnojFrancuskoj, umro je 1897.g u Parizu.U dvadesetoj godini posto je tajnik bogatog plemića i moćnog ministra u vladi cara Napleona III. U svojoj 28. godini objavljuje roman «Mališan» ili «Povijest jednog djeteta».
Naziv priče:
Tajna djeda Cornillea
Fabula:
Djed Cornille bio je stari mlinar;punih 60 g. bavio se brašnom.S velikom je ljubavlju hranio mlin. Mlinove koje je para pokretala izluđivali su ga.Stalno je govorio da ne idu tamo ida se ti razbojnici koriste parom da izrađuju kruh.Svaki dan je u mlin donosio jako puno vreća brašna u kolicima.Nitko nije znaokakva je to tajna djeda Cornillea,jedanput kada je išla njegova unuka s dečkom do mlina da dobije blagoslov.Poslije kad je djed izišao njegova unuka je vidjela da ga nema.Sjetila se da pogleda kroz prozor i vidje da je to samo prazna prostorija,a nema ni zrna žita.Vratili su se u selo i rekli sve što su vidjeli.U 2 riječi su se dogovorili da skupe pšenicu i odnesu je.Vrata mlina su bila širom otvorena i vidjeli su djeda kako sjedi tužno.Ušli su punih vreća u mlin.Djed je ponosno radio i mljeo žito.
Vrsta djela:
Alegorična priča.
Tema djela:
Djed Cornille više voli kruh koji je rađen od vlastite ruke nego od pare.
Mjesto radnje:
Mlin.
Vrijeme radnje:
Ljeto.
Opis lika:
Djed Cornille je vrlo odlučan čovjek koji više voli obične mlinove od paro-mlinova.Ima 60 godina.
Naziv priče:
Koza gospodina Seguina
Fabula:
Gospodin Seguin nikada nije imao sreće sa svojim kozama.Svakoga jutra bi prekinule konopac i odlazile u planine gdje bi ih vuk pojeo.Tako ih je sve gubio na isti način.Zato je kupio mladu kozu jer je mislio da će se priviknuti i ostati.No bio je u krivu no onda joj reče da je imao kozu koja je bila jaka i opasna kao jarac.Borila se s vukom cijelu noć i onda ujutro postala
zajutrak vuku.Bika je ujutro otišla u planinu i igrala se.Odjednom je izašao vuk i borio se s Bikom cijelu noć.Ujutro se umorila i vuku je postala sladak zajutrak.
Vrsta priče:
Alegorična priča.
Tema:
Bika je uvijek htjela u planine pa makar riskirala život.
Mjesto radnje:
Planina,livada gospodina Seguina.
Vrijeme radnje:
Dan.
Alija Isakovic - Hasanaginca
HASANAGINICA
.
Bilješka o piscu:
Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina kao već ostvaren pripovjedač i romansijer u drami se javio i Alija Isaković.
Rođen je u Bitunji kod Stoca 1932.godine.Pripovjedač,dramski pisac,putopisac i historičar književnosti.Njegova najpoznatija djela su Sunce o desno rame,Semafor,te drame:Kraljevski sudbeni stol,Hasanaginica,To(1979),Generalijum(1979) koje su donijele neosporan kvalitet u historijski tok bošnjačke dramske književnosti.Nedavno je objavio Riječnik karakterističnih bosanskih riječi.Trenutno živi i radi u Sarajevu.
Vrsta drame:Tragedija
Mjesto radnje: U Zgvozdu,podno Biokova i na Klisu.
Vrijeme radnje:Prva polovica 17. Stoljeća.
Kratak sadržaj:
Sve počinje kako je junak Hasanaga ranjen u ratu, a žena ga ne posjećuje, jer je u to vrijeme bilo sramota da žena izlazi iz svoga dvora.
Zato se Hasanaga razljutio i rekao ženi da kada se vrati kući da ga ne čeka, nego da ode iz dvora. Ona se rastuži jer će morati ostaviti petero djece. Na to dođe njezin brat Pintorović – beg i da ju udati za Imotskog kadiju. No ona je i dalje voljela Hasanagu. I rekla je bratu da kad će se udavati da preko nje stavi bijelu plahtu da ne mora gledati svoju jadnu djecu. No Hasanaga je prepoznao Hasanaginicu ispod plahte, te je rekao
da ima srce kameno zato jer se neće smilovati djeci.
Kad je Hasanaginica to čula,umrla je od tuge.
Tema:Tragični nesporazum
Ideja:I mali nesporazum dovoljan je da dodje do tragedije.
Glavni likovi:
Hasanaga, Hasanaginica, Pintorović-beg i Imotski kadija
Karakterizacija glavnih likova:
Hasanaga:oko 30 godina,crn,snažan,visok,odbojan i ljut muškarac,ponosan,ali veliki junak.Iako je otjerao hasanaginicu on je ipak volio svim srcem sto se pokazuje na pocetku drame.Pored toga on je bio i brižan otac,sin i brat.
HASAN-AGA: At I peškeš!Majko,ona je majka djece moje!
MAJKA:Sikter!
HASAN-AGA:Ona je pod našim rzom i obrazom!
MAJKA:Sikter!
HASAN-AGA:…Pod našim namom i imenom Arapovića.
MAJKA:Sikter,rekoh. …
Ovaj odlomak pokazuje njegov ponos i brigu za Hasanaginicom.
HASAN-AGA:U dvoru kako?
MAJKA:Nako…
HASAN-AGA:Djeca kako?…
Ovaj odlomak pokazuje njegovu brigu za djecom i dvorom.
Pintorović – beg: oko 35 godina,visok,ponosit,prijek,šutljiv,dobar,ljut,brzoplet i voli svoju sestru…
BEG PINTOROVIĆ:(Prekida) Šta zboriš,pjevaču?
GUSLAR:(Ne da se zbuniti)
Dočeka ga Vranić Ali-beže,
Isprid njega na noge skočio,
Kod sebe mu misto namistio…
BEG PINTOROVIĆ:(Ljut) Stani,ne valja ti pjesma.Kako može beg skakati na noge prid agom?Gdi to ima?Evo kliškog kadije nek reče.
U ovom odlomku jesno je naglašena njegova ponositost.
Sljedeća rečenica pokazuje njegovu brzopleost.
BEG PINTOROVIĆ:Sestro;dosta zbora!Svati dolaze!Otri suze!Pokaži se čija si!
Pored svoje brzopletosti i ponosa Pintorović-beg je veoma promišljen i dobar čovjek.
Hasanaginica:lijepa,plava,oko 26 godina,bujne kose i tijela,dobra, voli djecu i muža, jadna, tragična.Njena sudbina isprepletena je nizom problema od kojih je jedan i njen mali nesporazum sa mužem zbog kojeg i dolazi do zapleta radnje koja se završava tragično.Kao i sve žene tog doba njoj su uskraćena glavna prava od kojih je i to da sama odlučuje o svom životu.Njena iskrena ljubav prema mužu se na žalost nije mogla ispoljiti ni u jednom momentu zbog niza okolnosti i problema.U mnogim odlomcima i dijelovima drame dobro se pokazuje njena neizmjerna briga i čežnja za djecom,kao i tuga,jad i nesebičnost.Psihički Hasanaginica je jako ožalošćena,potresena i sekirljiva osoba zbog čega je i došlo do tragedije.Što se tiče njenog karaktera, on je veoma pozitivan sto se moze uvidjeti u svim dijelovima drame.Pored toga u nekim odlomcima može se vidjeti da je Hasanaginica veoma obrazovana i pismena osoba čemu je nastojala da nauči svoju djecu u čemu joj se suprotstavljala Hasanagina majka.
Sporedni likovi:
Majka(Hasan-agina),oko 45 god,sitnih očiju,blijeda lica,bigotna izraza,lošeg karaktera
Majka(bega Pintorovića i Hasanaginice),oko 50 god,smirena i vrijedna
Ajkuna:oko 16 god,lijepa,vižlasta
Abid: nešto stariji od Bega,blagog i dobročudnog izraza i karaktera
Djeca:Starija kćerka,10 godina,tankovijesta,Stariji sin,oko 8 godina,Mlađa kćerka i Mlađi sin,oko 6 godina,blizanci
Pored ovih u drami se pojavljuju još neki likovi koji nisu u cijelini vezani za tok radnje i koji samo jednom ili dva puta izlaze na scenu.
Kompozicija:
Uvod:Hasanaga na ratištu.
Početak:Hasanagina poruka i Hasanagicin odlazak s dvora.
Zaplet:Polazak svatova
Vrhunac(kuliminacija):Svatovi pred dvorom i tragična smrt.
Rasplet: /
Kraj: /
Kritički osvrt na djelo(Gordana Muzaferija):
Preobrazovanje baladne građe u dramu Hasanaginica Isaković je uradio sa strašću i oprezom stvaralački raspoloženog povijesničara zaputivši se u osvjetljavanje socijalno-historijskih okolnosti pod kojim se mogao dogoditi tragični nesporazum između muža i žene.On je prvi bošnjački pisac koji se odlučio za dramatizaciju ove izazovne balade,ali je i prvi dramatičar uopće koji joj se uspio približiti na najbezbolniji način-sa dvostrukim srcem stvaraoca,starinskim u osluškivanju, a modernim u oblikovanju građe.Zato je Hasanaginica tekst klasičan analognoj sferi i vajanju likova,ali modernih dramaturških riješenja po segmentiranju prostora i paralelizmu zbivanja,čijom čvrstinom i skladom Isaković parira stamenom svijetu balade i njenom uvijek krepkom organizmu što diše čarobnom jednostavnošću savršenstva.
Mišljenje o pročitanom dijelu:
U drami Hasanaginica ono što je podstaknulo najviše mojih osjećanja kao što je vjerovatno isti slučaj kod većine čitalaca jeste nesebičnost i ljubav jedne žene koja je zatrpana porodičnom problematikom koja je opet gusto protkana društvenim i intimnim određenjima historijskog okvira Bosne iz prve polovice 17. stoljeća.U drami ono što me takođe dosta potaknulo na vlastito razmišljanje o toku radnje jeste Isakovićeva smirenost u pisanju koji je zaustavio svoju tvoračku maštu i više se približio baladi nego nekom vlastitom stilu i slobodi pisanja kao što se navodi i u kritici Gordane Muzaferije.Međutim nije samo pisac drame doprinjeo njenoj ljepoti već i njena vlastita ljepota već opjevana u baladi koja je zbog toga i prevedena na mnogo jezika.
.
Bilješka o piscu:
Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina kao već ostvaren pripovjedač i romansijer u drami se javio i Alija Isaković.
Rođen je u Bitunji kod Stoca 1932.godine.Pripovjedač,dramski pisac,putopisac i historičar književnosti.Njegova najpoznatija djela su Sunce o desno rame,Semafor,te drame:Kraljevski sudbeni stol,Hasanaginica,To(1979),Generalijum(1979) koje su donijele neosporan kvalitet u historijski tok bošnjačke dramske književnosti.Nedavno je objavio Riječnik karakterističnih bosanskih riječi.Trenutno živi i radi u Sarajevu.
Vrsta drame:Tragedija
Mjesto radnje: U Zgvozdu,podno Biokova i na Klisu.
Vrijeme radnje:Prva polovica 17. Stoljeća.
Kratak sadržaj:
Sve počinje kako je junak Hasanaga ranjen u ratu, a žena ga ne posjećuje, jer je u to vrijeme bilo sramota da žena izlazi iz svoga dvora.
Zato se Hasanaga razljutio i rekao ženi da kada se vrati kući da ga ne čeka, nego da ode iz dvora. Ona se rastuži jer će morati ostaviti petero djece. Na to dođe njezin brat Pintorović – beg i da ju udati za Imotskog kadiju. No ona je i dalje voljela Hasanagu. I rekla je bratu da kad će se udavati da preko nje stavi bijelu plahtu da ne mora gledati svoju jadnu djecu. No Hasanaga je prepoznao Hasanaginicu ispod plahte, te je rekao
da ima srce kameno zato jer se neće smilovati djeci.
Kad je Hasanaginica to čula,umrla je od tuge.
Tema:Tragični nesporazum
Ideja:I mali nesporazum dovoljan je da dodje do tragedije.
Glavni likovi:
Hasanaga, Hasanaginica, Pintorović-beg i Imotski kadija
Karakterizacija glavnih likova:
Hasanaga:oko 30 godina,crn,snažan,visok,odbojan i ljut muškarac,ponosan,ali veliki junak.Iako je otjerao hasanaginicu on je ipak volio svim srcem sto se pokazuje na pocetku drame.Pored toga on je bio i brižan otac,sin i brat.
HASAN-AGA: At I peškeš!Majko,ona je majka djece moje!
MAJKA:Sikter!
HASAN-AGA:Ona je pod našim rzom i obrazom!
MAJKA:Sikter!
HASAN-AGA:…Pod našim namom i imenom Arapovića.
MAJKA:Sikter,rekoh. …
Ovaj odlomak pokazuje njegov ponos i brigu za Hasanaginicom.
HASAN-AGA:U dvoru kako?
MAJKA:Nako…
HASAN-AGA:Djeca kako?…
Ovaj odlomak pokazuje njegovu brigu za djecom i dvorom.
Pintorović – beg: oko 35 godina,visok,ponosit,prijek,šutljiv,dobar,ljut,brzoplet i voli svoju sestru…
BEG PINTOROVIĆ:(Prekida) Šta zboriš,pjevaču?
GUSLAR:(Ne da se zbuniti)
Dočeka ga Vranić Ali-beže,
Isprid njega na noge skočio,
Kod sebe mu misto namistio…
BEG PINTOROVIĆ:(Ljut) Stani,ne valja ti pjesma.Kako može beg skakati na noge prid agom?Gdi to ima?Evo kliškog kadije nek reče.
U ovom odlomku jesno je naglašena njegova ponositost.
Sljedeća rečenica pokazuje njegovu brzopleost.
BEG PINTOROVIĆ:Sestro;dosta zbora!Svati dolaze!Otri suze!Pokaži se čija si!
Pored svoje brzopletosti i ponosa Pintorović-beg je veoma promišljen i dobar čovjek.
Hasanaginica:lijepa,plava,oko 26 godina,bujne kose i tijela,dobra, voli djecu i muža, jadna, tragična.Njena sudbina isprepletena je nizom problema od kojih je jedan i njen mali nesporazum sa mužem zbog kojeg i dolazi do zapleta radnje koja se završava tragično.Kao i sve žene tog doba njoj su uskraćena glavna prava od kojih je i to da sama odlučuje o svom životu.Njena iskrena ljubav prema mužu se na žalost nije mogla ispoljiti ni u jednom momentu zbog niza okolnosti i problema.U mnogim odlomcima i dijelovima drame dobro se pokazuje njena neizmjerna briga i čežnja za djecom,kao i tuga,jad i nesebičnost.Psihički Hasanaginica je jako ožalošćena,potresena i sekirljiva osoba zbog čega je i došlo do tragedije.Što se tiče njenog karaktera, on je veoma pozitivan sto se moze uvidjeti u svim dijelovima drame.Pored toga u nekim odlomcima može se vidjeti da je Hasanaginica veoma obrazovana i pismena osoba čemu je nastojala da nauči svoju djecu u čemu joj se suprotstavljala Hasanagina majka.
Sporedni likovi:
Majka(Hasan-agina),oko 45 god,sitnih očiju,blijeda lica,bigotna izraza,lošeg karaktera
Majka(bega Pintorovića i Hasanaginice),oko 50 god,smirena i vrijedna
Ajkuna:oko 16 god,lijepa,vižlasta
Abid: nešto stariji od Bega,blagog i dobročudnog izraza i karaktera
Djeca:Starija kćerka,10 godina,tankovijesta,Stariji sin,oko 8 godina,Mlađa kćerka i Mlađi sin,oko 6 godina,blizanci
Pored ovih u drami se pojavljuju još neki likovi koji nisu u cijelini vezani za tok radnje i koji samo jednom ili dva puta izlaze na scenu.
Kompozicija:
Uvod:Hasanaga na ratištu.
Početak:Hasanagina poruka i Hasanagicin odlazak s dvora.
Zaplet:Polazak svatova
Vrhunac(kuliminacija):Svatovi pred dvorom i tragična smrt.
Rasplet: /
Kraj: /
Kritički osvrt na djelo(Gordana Muzaferija):
Preobrazovanje baladne građe u dramu Hasanaginica Isaković je uradio sa strašću i oprezom stvaralački raspoloženog povijesničara zaputivši se u osvjetljavanje socijalno-historijskih okolnosti pod kojim se mogao dogoditi tragični nesporazum između muža i žene.On je prvi bošnjački pisac koji se odlučio za dramatizaciju ove izazovne balade,ali je i prvi dramatičar uopće koji joj se uspio približiti na najbezbolniji način-sa dvostrukim srcem stvaraoca,starinskim u osluškivanju, a modernim u oblikovanju građe.Zato je Hasanaginica tekst klasičan analognoj sferi i vajanju likova,ali modernih dramaturških riješenja po segmentiranju prostora i paralelizmu zbivanja,čijom čvrstinom i skladom Isaković parira stamenom svijetu balade i njenom uvijek krepkom organizmu što diše čarobnom jednostavnošću savršenstva.
Mišljenje o pročitanom dijelu:
U drami Hasanaginica ono što je podstaknulo najviše mojih osjećanja kao što je vjerovatno isti slučaj kod većine čitalaca jeste nesebičnost i ljubav jedne žene koja je zatrpana porodičnom problematikom koja je opet gusto protkana društvenim i intimnim određenjima historijskog okvira Bosne iz prve polovice 17. stoljeća.U drami ono što me takođe dosta potaknulo na vlastito razmišljanje o toku radnje jeste Isakovićeva smirenost u pisanju koji je zaustavio svoju tvoračku maštu i više se približio baladi nego nekom vlastitom stilu i slobodi pisanja kao što se navodi i u kritici Gordane Muzaferije.Međutim nije samo pisac drame doprinjeo njenoj ljepoti već i njena vlastita ljepota već opjevana u baladi koja je zbog toga i prevedena na mnogo jezika.
William Shakespeare ROMEO I JULIJA
William Shakespeare
ROMEO I JULIJA
1. KRATAK SADRŽAJ
UVOD:
Već u uvodu možemo shvatiti kako su dvije ugledne obitelji : Montecchi i Capuletti u svađi. Tako na glavnom veronskom trgu izbija svađa koja završava upozorenjem kneza Escala. Naslućujemo da je Romeo zaljubljen u Rosalinu, djevojku iz roda Capulettija.
POČETAK:
Glava obitelji Capuletti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema Rosalini navede ga da dođe na zabavu.
ZAPLET :
Na zabavi Romeo susreće Juliju. Između njih se rodi ljubav, čista i iskrena, bez ograničenja koje nameće mržnja između njihovih obitelji. Romeo tek tada shvaća pravi smisao života.Romeo i Julija se tajno vjenčaju
VRHUNAC :
U jednoj svađi, Tibaldo, Capulettijev sinovac, ubija Mercuzia, Romeovog prijatelja. Želeći osvetiti smrt svog dobrog prijatelja, Romeo ubija Tibalda. Zatim mora pobjeći, jer uskoro dolazi knez. Preneražen prizorom, knez osuđuje Romea na progonstvo u Mantovu, ali njegovi osjećaji prema Juliji priječe ga u tome i on se skriva kod franjevca Lorenza.
RASPLET:
Otac i majka žele Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog plemića. Zbog vječne ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea, ona radije izabere smrt nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, želeći spriječiti tragediju, daje Juliji napitak koji bi je trebao uspavati, a šalje poruku Romeu da je ona zapravo živa. Nažalost, glasnik ne dospijeva na vrijeme reći Romeu istinu. On odlazi u grobnicu Capulettija i misleći da mu život bez Julije više nema smisla, ispije otrov i umire. Neposredno nakon toga Julija se budi i vidjevši da joj se muž ubio zbog tuge uzima bodež i oduzima sebi život.
KRAJ:
Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali članovi obiju obitelji. Nad mrtvim tijelima njihove djece oni se mire jer shvaćaju da je uzrok tome nerazumna mržnja koja je nametnula granice istinskoj i čistoj ljubavi i time donijela svima golemu nesreću.
2. SOCIOLOŠKA I PSIHOLOŠKA KARAKTERIZACIJA GLAVNIH LIKOVA
Romeo je mladić iz ugledne i bogate veronske obitelji Montecchi. On je na neki način žrtva sukoba dviju veronskih obitelji, jer su i Rosalina i Julija iz obitelji Capuletti. Nerazumnu mržnju pobjeđuje njegova beskrajna ljubav i odanost Juliji.
“Zublja sama
Nek od nje uči sjati. Djeva ta
Na crnom plaštu mrkle noći sja
Ko alem kam na uhu crne žene –
I nije vrijedan svijet krasote njene.
Uz druge djeve kao snježna, čista
Golubica u jatu vrana blista.
Kad ples se svrši, ja ću je potražit
I uz nju blagu divlju ćud ću razblažit.
Sad vidim da je to mi prva ljubav
Jer ne vidjeh još cvijetak tako ubav.”, citat, str.74
Romeo shvaća da je sreo sudbinu te je spreman učiniti sve. Za Romea, osim što je smrtno zaljubljen u Juliju, ne možemo, a ne reći da je poduzetan i hrabar mladić. Pun je vedrine i mladenačkog zanosa. Nikad mu ne ponestaje motiva, sve dok postoji veza s Julijom. Bez Julije život mu je poput pustinje pa zbog toga nepromišljeno oduzme sebi život i izaziva veliku tragediju.
“Dvije ponajljepše zvijezde na nebu
U nekom poslu sad odilaze
I mole oči njene neka sjaju
Na njinoj stazi dok se ne vrate.
Ej, da su njene oči tamo gore,
A zvijezde tu u glavi njezinoj,
Od sjaja njenih obraza bi zvijezde
Potamnjele ko svijeća od sunca,
A njezine bi oči na nebu
Obasjale sav svemir takvim sjajem
Te ptice bi ko obdan zapjevale.”, citat, str. 83
Julija potječe iz ugledne obitelji Capuletti, a susret s Romeom označit će njen život. Shvaća kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za nju odviše sveta da bi joj bilo što mogla biti zapreka.
“Iz ljute mržnje niče ljubav medna!
Ah, prekasno te ja upoznah bijedna
I nemila je srca mog sudbina
Da mora ljubit mrskog dušmanina!”, citat, str. 78
Spremna je odreći se svega, pa čak i roditelja i svog imena da ostane s Romeom.
“Romeo, o Romeo! Zašto si
Romeo? O zataji oca svog,
Odbaci ime to – il ako ne ćeš,
Prisegni da me ljubiš, pa ću ja
Poreći da se zovem Capuletti.
ROMEO(za se). Da slušam još il da odgovorim?
JULIJA.Tek tvoje ime moj je dušmanin
Jer ti si ti i bez tog imena.
“Montecchi” nije niti ruka niti nnga
Niti lice niti trup ni drugo ništa
Što pripada muškarcu. Drugo ime
Na sebe uzmi – ime nije ništa!
Što nazivljemo ružom, slatko bi
Mirisalo i s drugim imenom.
Baš tako bi Romeo, da i nije
Romeo, svu milinu svoju divnu
Sačuvao i bez tog imena.
Romeo moj, odbaci svoje ime
Jer ono nije dio bića tvog,
I mjesto njega uzmi mene svu!”, citat, str. 84
3. TEMA
Sjajna, čudesna, neiscrpna, duboka i veličanstvena ljubav dvoje mladih koja je kao da kroz cijelu priču strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi. To je ljubav koja probija hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja istovremeno spaja i razdvaja.
4. IDEJA
Ljubav je temelj na kojem se gradi život, ali nažalost i polaže kao žrtva besmislenim ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na prvi pogled tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i bogate ljubavi i početak najveće tragedije koja može zadesiti roditelje. Ona je sama po sebi besmislena, ali je na neki način bila nužna da se nadvladaju ljudske slabosti. Ne kaže se uzaludno da ljubav pobjeđuje mržnju.
5. METAFORIČNOST
Metaforičnost u ovom romanu uočava se u monolozima glavnih likova, a izražena je u prvim razgovorima između Romea i Julije.
1) “ROMEO.Tko nije nikad osjetio rana
I brazgotini taj se podsmijeva –
Al tiho! Kakva svjetlost prodire
Kroz onaj prozor tamo? To je istok,
A Julija je sunce. – Sunašce,
Izađi sada i udavi mjesec,
Što zavidan je, smućen već i blijed
Od bijesa što si ljepše ti od njega,
A služiš njemu. Zato nemoj njemu
Da služiš više kad je zavidan.
Livreja mu je vestalska zelena
I bijela, kakvu tek budale nose –
Odbaci je –“, citat, str.82
2)”A bujna glazba tvog jezika
Nek objavi svu sreću naših duša
Što daje nam je ovaj susret mili.”, citat, str.108
6. NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU
Najzanimljiviji dijelovi u romanu su prvi susret između Romea i Julije, te borba u kojoj Tibaldo i Mercuzio pogibaju.
Susret Romea i Julije zanimljiv je jer označava bit ovog romana, ljubav. Njihova je ljubav kao svjetlo u beskraju mraka i mržnje, izuzetna, savršena i jedinstvena. Ona je više od obične ljubavi, više od smrti i od samog života, zato je ovaj dio značajan.
Borba između Tibalda i Mercuzija također je jedan zanimljivi dio. U njemu poginu nevini mladi ljudi i taj dio označava početak ove čitave tragedije i sudbonosnih događaja. Treba spomenuti da je zapravo uzrok tragedije prije svega mržnja između dviju obitelji, ali istovremeno razlog je i ljubav, gotovo nerazumna, snažna, plamteća ljubav koja se, prema priči, dogodi u svega nekoliko dana. Možda bi u nekim drugačijim okolnostima tijek ovih događaja krenuo prema sretnijem kraju.
“LORENZO. E, takva divlja naslada imade
I divlji kraj – u slavlju svome gine,
Baš ko barut, kad se s vatrom združi,
U isti tren se s njom i raspline.
I najslađi se med nam gadit stane
Kad okus mu je najugodniji
Jer jedući uništavamo tek –
Pa zato budi umjeren u milju,
Jer naglost ko i tromost kasni k cilju. – “, citat, str.107
“LORENZO. Ne – pasti može tko bez glave juri.”, citat, str.95
8.DOJAM O KNJIZI
Kad sam dobio knjigu, mislio sam da je to priča o kojoj se već sve zna. Zatim sam je počeo čitati i tako, stranicu po stranicu, shvatio sam da je ona i sada posebna, tim više što u vremenu u kojem živimo previše mržnje ima u svijetu oko nas. Ono što tu knjigu čini posebnom je da od početka naslućujemo nesretan kraj i ta se slutnja osjeća i u najsretnijim trenucima u priči. U tome je sva ironija ovog djela. Ova će priča uvijek ponovno oživljavati u svim generacijama koje osjećau ljubav. Ona će uvijek buditi mladost i uzbuđenje u čovjekovom srcu.
“Da li je tragedija Romeo i Julija doista istinit događaj ili nije, neće se valjda nikad pouzdano utvrditi, ali tradicija o tom živi još i danas te se u Veroni na jednom vrlo romantičnom mjestu strancima pokazuje neki stari sarkofag, za koji tvrde da je bio lijes Julije Capulettijeve. Ako Romeo i Julija možda nisu živjeli u Veroni, živjet će vječno u ovoj tragediji.”, citat, str.35
ROMEO I JULIJA
1. KRATAK SADRŽAJ
UVOD:
Već u uvodu možemo shvatiti kako su dvije ugledne obitelji : Montecchi i Capuletti u svađi. Tako na glavnom veronskom trgu izbija svađa koja završava upozorenjem kneza Escala. Naslućujemo da je Romeo zaljubljen u Rosalinu, djevojku iz roda Capulettija.
POČETAK:
Glava obitelji Capuletti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema Rosalini navede ga da dođe na zabavu.
ZAPLET :
Na zabavi Romeo susreće Juliju. Između njih se rodi ljubav, čista i iskrena, bez ograničenja koje nameće mržnja između njihovih obitelji. Romeo tek tada shvaća pravi smisao života.Romeo i Julija se tajno vjenčaju
VRHUNAC :
U jednoj svađi, Tibaldo, Capulettijev sinovac, ubija Mercuzia, Romeovog prijatelja. Želeći osvetiti smrt svog dobrog prijatelja, Romeo ubija Tibalda. Zatim mora pobjeći, jer uskoro dolazi knez. Preneražen prizorom, knez osuđuje Romea na progonstvo u Mantovu, ali njegovi osjećaji prema Juliji priječe ga u tome i on se skriva kod franjevca Lorenza.
RASPLET:
Otac i majka žele Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog plemića. Zbog vječne ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea, ona radije izabere smrt nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, želeći spriječiti tragediju, daje Juliji napitak koji bi je trebao uspavati, a šalje poruku Romeu da je ona zapravo živa. Nažalost, glasnik ne dospijeva na vrijeme reći Romeu istinu. On odlazi u grobnicu Capulettija i misleći da mu život bez Julije više nema smisla, ispije otrov i umire. Neposredno nakon toga Julija se budi i vidjevši da joj se muž ubio zbog tuge uzima bodež i oduzima sebi život.
KRAJ:
Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali članovi obiju obitelji. Nad mrtvim tijelima njihove djece oni se mire jer shvaćaju da je uzrok tome nerazumna mržnja koja je nametnula granice istinskoj i čistoj ljubavi i time donijela svima golemu nesreću.
2. SOCIOLOŠKA I PSIHOLOŠKA KARAKTERIZACIJA GLAVNIH LIKOVA
Romeo je mladić iz ugledne i bogate veronske obitelji Montecchi. On je na neki način žrtva sukoba dviju veronskih obitelji, jer su i Rosalina i Julija iz obitelji Capuletti. Nerazumnu mržnju pobjeđuje njegova beskrajna ljubav i odanost Juliji.
“Zublja sama
Nek od nje uči sjati. Djeva ta
Na crnom plaštu mrkle noći sja
Ko alem kam na uhu crne žene –
I nije vrijedan svijet krasote njene.
Uz druge djeve kao snježna, čista
Golubica u jatu vrana blista.
Kad ples se svrši, ja ću je potražit
I uz nju blagu divlju ćud ću razblažit.
Sad vidim da je to mi prva ljubav
Jer ne vidjeh još cvijetak tako ubav.”, citat, str.74
Romeo shvaća da je sreo sudbinu te je spreman učiniti sve. Za Romea, osim što je smrtno zaljubljen u Juliju, ne možemo, a ne reći da je poduzetan i hrabar mladić. Pun je vedrine i mladenačkog zanosa. Nikad mu ne ponestaje motiva, sve dok postoji veza s Julijom. Bez Julije život mu je poput pustinje pa zbog toga nepromišljeno oduzme sebi život i izaziva veliku tragediju.
“Dvije ponajljepše zvijezde na nebu
U nekom poslu sad odilaze
I mole oči njene neka sjaju
Na njinoj stazi dok se ne vrate.
Ej, da su njene oči tamo gore,
A zvijezde tu u glavi njezinoj,
Od sjaja njenih obraza bi zvijezde
Potamnjele ko svijeća od sunca,
A njezine bi oči na nebu
Obasjale sav svemir takvim sjajem
Te ptice bi ko obdan zapjevale.”, citat, str. 83
Julija potječe iz ugledne obitelji Capuletti, a susret s Romeom označit će njen život. Shvaća kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za nju odviše sveta da bi joj bilo što mogla biti zapreka.
“Iz ljute mržnje niče ljubav medna!
Ah, prekasno te ja upoznah bijedna
I nemila je srca mog sudbina
Da mora ljubit mrskog dušmanina!”, citat, str. 78
Spremna je odreći se svega, pa čak i roditelja i svog imena da ostane s Romeom.
“Romeo, o Romeo! Zašto si
Romeo? O zataji oca svog,
Odbaci ime to – il ako ne ćeš,
Prisegni da me ljubiš, pa ću ja
Poreći da se zovem Capuletti.
ROMEO(za se). Da slušam još il da odgovorim?
JULIJA.Tek tvoje ime moj je dušmanin
Jer ti si ti i bez tog imena.
“Montecchi” nije niti ruka niti nnga
Niti lice niti trup ni drugo ništa
Što pripada muškarcu. Drugo ime
Na sebe uzmi – ime nije ništa!
Što nazivljemo ružom, slatko bi
Mirisalo i s drugim imenom.
Baš tako bi Romeo, da i nije
Romeo, svu milinu svoju divnu
Sačuvao i bez tog imena.
Romeo moj, odbaci svoje ime
Jer ono nije dio bića tvog,
I mjesto njega uzmi mene svu!”, citat, str. 84
3. TEMA
Sjajna, čudesna, neiscrpna, duboka i veličanstvena ljubav dvoje mladih koja je kao da kroz cijelu priču strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi. To je ljubav koja probija hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja istovremeno spaja i razdvaja.
4. IDEJA
Ljubav je temelj na kojem se gradi život, ali nažalost i polaže kao žrtva besmislenim ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na prvi pogled tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i bogate ljubavi i početak najveće tragedije koja može zadesiti roditelje. Ona je sama po sebi besmislena, ali je na neki način bila nužna da se nadvladaju ljudske slabosti. Ne kaže se uzaludno da ljubav pobjeđuje mržnju.
5. METAFORIČNOST
Metaforičnost u ovom romanu uočava se u monolozima glavnih likova, a izražena je u prvim razgovorima između Romea i Julije.
1) “ROMEO.Tko nije nikad osjetio rana
I brazgotini taj se podsmijeva –
Al tiho! Kakva svjetlost prodire
Kroz onaj prozor tamo? To je istok,
A Julija je sunce. – Sunašce,
Izađi sada i udavi mjesec,
Što zavidan je, smućen već i blijed
Od bijesa što si ljepše ti od njega,
A služiš njemu. Zato nemoj njemu
Da služiš više kad je zavidan.
Livreja mu je vestalska zelena
I bijela, kakvu tek budale nose –
Odbaci je –“, citat, str.82
2)”A bujna glazba tvog jezika
Nek objavi svu sreću naših duša
Što daje nam je ovaj susret mili.”, citat, str.108
6. NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU
Najzanimljiviji dijelovi u romanu su prvi susret između Romea i Julije, te borba u kojoj Tibaldo i Mercuzio pogibaju.
Susret Romea i Julije zanimljiv je jer označava bit ovog romana, ljubav. Njihova je ljubav kao svjetlo u beskraju mraka i mržnje, izuzetna, savršena i jedinstvena. Ona je više od obične ljubavi, više od smrti i od samog života, zato je ovaj dio značajan.
Borba između Tibalda i Mercuzija također je jedan zanimljivi dio. U njemu poginu nevini mladi ljudi i taj dio označava početak ove čitave tragedije i sudbonosnih događaja. Treba spomenuti da je zapravo uzrok tragedije prije svega mržnja između dviju obitelji, ali istovremeno razlog je i ljubav, gotovo nerazumna, snažna, plamteća ljubav koja se, prema priči, dogodi u svega nekoliko dana. Možda bi u nekim drugačijim okolnostima tijek ovih događaja krenuo prema sretnijem kraju.
“LORENZO. E, takva divlja naslada imade
I divlji kraj – u slavlju svome gine,
Baš ko barut, kad se s vatrom združi,
U isti tren se s njom i raspline.
I najslađi se med nam gadit stane
Kad okus mu je najugodniji
Jer jedući uništavamo tek –
Pa zato budi umjeren u milju,
Jer naglost ko i tromost kasni k cilju. – “, citat, str.107
“LORENZO. Ne – pasti može tko bez glave juri.”, citat, str.95
8.DOJAM O KNJIZI
Kad sam dobio knjigu, mislio sam da je to priča o kojoj se već sve zna. Zatim sam je počeo čitati i tako, stranicu po stranicu, shvatio sam da je ona i sada posebna, tim više što u vremenu u kojem živimo previše mržnje ima u svijetu oko nas. Ono što tu knjigu čini posebnom je da od početka naslućujemo nesretan kraj i ta se slutnja osjeća i u najsretnijim trenucima u priči. U tome je sva ironija ovog djela. Ova će priča uvijek ponovno oživljavati u svim generacijama koje osjećau ljubav. Ona će uvijek buditi mladost i uzbuđenje u čovjekovom srcu.
“Da li je tragedija Romeo i Julija doista istinit događaj ili nije, neće se valjda nikad pouzdano utvrditi, ali tradicija o tom živi još i danas te se u Veroni na jednom vrlo romantičnom mjestu strancima pokazuje neki stari sarkofag, za koji tvrde da je bio lijes Julije Capulettijeve. Ako Romeo i Julija možda nisu živjeli u Veroni, živjet će vječno u ovoj tragediji.”, citat, str.35
Subscribe to:
Posts (Atom)